Zabava | Ponedjeljak, 28 Travanj 2008
K onačno je na red došao najzanimljiviji izlet planinarske škole u organizaciji Hrvatskog planinarskog društva “Prenj 1933”, a to je posjeta, u najmanju ruku rečeno, “fenomenalnom” kanjonu Bijele. Više od 30-ak budućih planinara
imalo je priliku doživjeti veliku pustolovinu, boreći sa nabujalom i vrlo hladnom rijekom.
Bit ću iskren i reći da su neki na početku požalili što su pošli, jer bilo je poteškoća pri prelasku s jedne na drugu stranu rijeke (mokre noge, guzice, koja ogrebotina), no ubrzo ih je obuzeo pustolovni zanos i sve je teklo bez problema.
Kao nagrada svemu ovome je prekrasna pećina sa 10-ak metara visokim vodopadom koji nas je dočekao na vrhuncu snage, svojim hukom izazvao strahopoštovanje i u nama pobudio osjećaje kakvi se rijetko iskazuju.
Pored nabrojanog imali smo prilike udisati svježi zrak stvoren mnogobrojnim stablima, koja demantiraju priče da u Hercegovini nema ničega osim krša, ali će fotografije koje možete pogledati u našoj galeriji potvrditi svu raznolikost našeg kraja.
Možda će se netko upitati zašto nam sve ovo treba, pored PlayStationa, PC-a, kabelske i svega ostalog, ali život planinara najbolje opisuju stihovi H. D. Thoreaua:
“Pošao sam u šumu kako bih osjetio život.
Kako bih duboko udahnuo i ispio srž života!
Kako bih se udaljio od svega što sam život nije.
A ne da, pred smrt otkrijem, da živio nisam.”
I za kraj ću slobodno u ime svih reći da smo se pravo umorili i da smo iscrpljeni otišli u krevet prije 22:00, ali smo slatko zaspali uz planinarski moto:
''Umor prolazi, uspomene ostaju''
Luka M.
 Učitano | 2771 |