U

Točno prije deset godina, 23. travnja 1998. godine kardinal Puljić bio je šest sati zatočen u kripti minirane crkve zajedno s tadašnjim župnikom vlč. Mirom Bešlićem, svojim suradnicima iz Sarajeva tajnikom vlč. Franjom Tomaševićem, personalnim vikarom mons. Antom Ćosićem, kancelarom mons. Ivo Tomaševićem, vlč. Markom Zubakom, nekolicinom svećenika i vjernika iz Usore, nekoliko redovnica koje su uspjele doći do kripte srušene crkve, dvadesetak vjernika koji su tijekom cijelog rata ostali u župi Derventa i desetak prognanih vjernika koji su iz Slavonskog Broda došli urediti kriptu za Misno slavlje. Kardinal Puljić, svećenici, redovnice i vjernici, unatoč nazočnosti velikog broja policajaca koji nisu ništa učinili da ih zaštite, bili su od mnoštva srpskih civila stjerani u kriptu srušene crkve, a auti im porazbijani i devastirani. Na cestovnom pravcu od Bosanskog Broda prema Derventi postavljene su barikade pa veliki broj prognanih vjernika nije mogao autobusima doći do Dervente.

Dok su kardinal Puljić, svećenici i vjernici bili u kripti srušene crkve eksplodirao je samo upaljač eksplozivne naprave postavljene u kripti koja srećom nije eksplodirala. Nakon tri sada zatočeništva do kripte su došli predstavnici SFOR-a koji su kazali kako rade na izvlačenju kardinala Puljića i drugih zatočenika u kripti. Nakon šest sati zatočeništva došla su tri blindirana veća džipa blizu crkvu pa su kardinal Puljić uz kamenocanje mnoštva trčali od srušene crkve do džipova koji su ih izvezli iz grada. Pri tom pretrčavanju komadom betona minirane crkve pogođen je u glavu tadašnji kancelar Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog mons. Ivo Tomašević kojeg su kasnije previli bolničari SFOR-a i prevezli ga u Sarajevo gdje mu je na Univerzitetskom kliničkom centru «Koševo» rana zašivena.

Iako je Misno slavlje 23. travnja 1998., koje je bilo prvo takvo slavlje nakon teških ratnih događanja, bilo uredno najvaljeno i kod gradskih i kod policijskih vlasti u Derventi kao i kod međunarodnih snaga, nitko nikada od tih vlasti nije odgovarao za ovaj sramni napad na karidnala Puljića, svećenike, redovnice i vjernike koji su se nakon toliko godina okupili na molitvu u svojoj miniranoj crkvi.

«Drago mi je da mi uspijevamo na sve učinjeno zlo odgovoriti ljubavlju prema svome kraju i svom narodu vjerom i molitvom u koju uključujemo i one koji su učinili toliko zla. To je dokaz da ljubav pobjeđuje mržnju. Međutim, time ne skidamo odgovornost s onih koji su trebali odgovarati u javnom društvenom životu bilo da je riječ o lokalnim bilo o međunarodnim predstavnicima. Iznenađeni smo da nikad nitko nije smatrao potrebim tražiti odgovornost za sve ono što je učinjeno bilo da je riječ o psihičkoj bilo o materijalnoj šteti», kazao je kardinal Puljić osvrćući se na ovaj tužni događaj.

U drugoj polovini 1992. godine srpski su ekstremisti župnu crkvu u Derventi minirali i srušili, a župnu kuću opljačkali i demolirali. Samostan časnih sestara su opljačkali i uništili kao i kapelice u selima derventske župe, a gotovo svi Hrvati katolici su protjerani. Obnovljena je župna kuća te samostan sestara milosrdnica a u tijeku je obnova župne crkve.

(kta)

Prikaži/Sakrij komentare