|
Put putuje Abu Hamza sa jaranom: Varalica, a ne terorista! |
|
|
Naša posla | Petak, 31 Kolovoz 2007
 Naša Žao mi je, jako mi je i iskreno žao što će Abu Hamza morati biti protjeran iz Bosne i Hercegovine! Nasumice ću pobrojati najvažnije razloge za to: prvo, nesretni Sirijac će iza sebe ostaviti četvoro malodobne djece i ženu.
Drugo, prema zakonima rodne mu Sirije, u koju će biti deportiran, za dezertere, poput njega, predviđene su drakonske kazne, vjerovatno doživotna robija, ako ne i nešto brutalnija mjera od nje. Treće, Abu Hamza je višestruko izmanipuliran, izvaran, iskorišten i ostavljen, što bi se reklo.
Piše: Senad Avdić; Slobodna Bosna
Četvrto, premda je dokazano da je bosanskohercegovački državljanin postao na nezakonit način, nije red, niti je pravedno da ne budu sankcionirani u državnom i političkom aparatu oni koji su mu bosanske papire omogućili; zašto da nadrlja samo on koji ih je učtivo uzeo.
Abu Hamzin suborac, također na listi za skoru deportaciju, Abu Ayman, ovih dana priznaje da mu je potkraj rata kada se raspitivao hoće li, kako je predviđeno Daytonom, morati napustiti BiH, Bakir Izetbegović poručio da “ostane ovdje”, jer “pravi rat tek treba da otpočne”. Podsjetimo, to je onaj isti Bakir Izetbegović koji je prije 7-8 godina tvrdio, u oštrom demaršu našem listu, da se tokom rata bavio samo svojom osnovnom djelatnošću - bio direktor Zavoda za izgradnju grada.
Vrlo je zanimljivo još jedno Aymanovo otkriće: njega i Abu Hamzu je u ljeto 1992. godine u Zenicu, iz Rijeke, transferirao Jusuf Halilagić, pomoćnik komandanta Trećeg korpusa ABiH Envera Hadžihasanovića za pravna pitanja. Nakon Daytona Halilagić je, tada u svojstvu pomoćnika ministra pravde u Vladi BiH, kao na pokretnoj traci primao u svom kabinetu mudžahedine i dijelio im validne bh. papire.
Abu Hamza (sa jaranom Abu Aymanom) definitivno nije dio nikakve globalne terorističke mreže - njegova “ideološko-operativna” ukorijenjenost nije ni u Siriji, niti u Alžiru, a kamoli u Bin Ladenovom Afganistanu: siromašni Sirijac upisao je Medicinski fakultet u Beogradu kasnih 80-ih godina.
Kao i svi strani, osobito nesvrstani studenti, u premošćavanju materijalne bijede radio je nešto nasitno za ex-jugoslavenske policijske službe - one su ga početkom 90-ih i poslale da studije nastavi u jedinom “neslobodnom” jugoslavenskom lučkom gradu, Rijeci. U Rijeci je Abu Hamza studirao i na ispitima padao uz rad - u slobodno vrijeme je beogradske mecene izvještavao (najprije) o oružju koje je stizalo za Tuđmana i Šuška, a kasnije o uplovljavanju morskih konvoja za Izetbegovića i Čengića.
Niko se od njegovih suboraca ne može sjetiti niti jedne akcije, bitke, u kojoj je u toku rata sudjelovao debelguzi, veseli Sirijac. Pamti ga se u tom miljeu isključivo kao prevoditelja i posrednika u razgovorima nabrijanih veterana afganistanskog rata, opasnih instruktora i šutljivih radikalističkih misionara sa lokalnim simpatizerima u srednjoj Bosni.
I, jasno, Abu Hamze se sjećaju kao vrlo strogog i pravednog ratnog distributera humanitarne pomoći koja je u BiH stizala iz islamskog svijeta. Nakon rata, sa familijom koja se iz dana u dan munjevito uvećavala novim sirijskobosanskim potomcima, naselio se u mudžahedinski “kibuc” Donju Bočinju, gdje je, ko zna iz kojih razloga, preuzeo na sebe ulogu glasnogovornika-gromobrana.
Medijski je Abu Hamza godinama tituliran kao “lider mudžahedina iz Bočinje” (nije da mu nije laskao takav status, netačan, neadekvatan i za njegove kapacitete neprimjeren). U suštini, on je bio sitni švercer, kao i većina Bosanaca i Hercegovaca, da ne kažem kokošar, koji se na svaki način snalazio da preživi - tako je moguće objasniti da je “krvoločni mudžahedin” Abu Hamza među prvima ostvario konkretne poslovne kontakte s druge strane entitetske linije, u Doboju, u sklopu kojih su realizirani i neki švercersko-trgovački robno-novčani transferi za koje šerijatski zakoni predviđaju tri-četiri dana strijeljanja!
Zamjenik visokog predstavnika u BiH, sveprisutni američki diplomata Raffi Gregorian ovih dana među strancima, simpatizerima Al Qaide koji moraju napustiti Bosnu i Hercegovinu, spominje samo ime zlosretnog Abu Hamze.
U zlatno postdejtonsko vrijeme za mudžahedine, 1999. godine, Gregorianov zemljak, u to vrijeme također drugi čovjek OHR-a, general Jacques Paul Klein “fenomen” mudžahedinske zajednice u Bočinji šeretski bezbrižno je obrazložio: “Dobro je da sve potencijalne evropske teroriste imamo okupljene na tako malom prostoru koji možemo nadzirati”.
Međutim, uskoro se desio 11. septembar, nakon kojeg je benevolentnost i komotnost američkog prisustva u BiH i odnosa prema “islamskim ekstremistima” zamijenjena histeričnom odmazdom, progonima, hapšenjima, deportacijama, svirepim, ilegalnim mučenjima u Guantanamu.
Prije desetak dana ovdašnje je neznalice i novinarsko-publicističke autiste “zaprepastila” knjiga izvjesnog Johna R. Schindlera, bivšeg visokopozicioniranog djelatnika američkog i globalnog vojno-strateškog džina NASSA, a danas profesora na nekom američkom marginalnom mornaričkom koledžu; knjiga se zove Nesveti teror i autor u njoj dokazuje da je ratna, pa i poratna Bosna i Hercegovina bila evropska baza za strateško prekomponiranje Al Qaide i njenu ekspanziju prema zapadnim neprijateljskim ciljevima, zaključno sa njujorškim Trgovačkim centrom.
I, što bi rekao moj prijatelj, pokojni Pjevač Davorin Popović, nakon što ga je sredinom 80-ih godina sarajevska policija zaustavila, alkotestirala i saopćila mu da je vozio sa “2,25 alkohola u krvi”: “Dobro, i šta je, onda, sporno?”
Ništa nije sporno, kako u tvrdnjama Raffija Gregoriana da je u BiH nazočna stanovita količina domaćih i stranih simpatizera, blago rečeno, islamističko-terorističke internacionale, još manje u konstatacijama profesora Schindlera da je Bin Ladenov teroristički network začet u Bosni i Hercegovini.
Može biti vrlo problematično, kod Schindlera, bar prema onome što su ovdašnji patriotski mediji iz njegove knjige prenijeli, to što mene tretira kao “jednog od dvojice bh. novinara” (drugi je kolega Esad Hećimović) koji su ukazivali na opasnost od instaliranja “islamskih ekstremista”.
Ja sam se tim bavio više rekreativno, dnevno-politički, od slučaja do slučaja, Hećimović se sav tome posvetio, te je ta vrsta uravnilovke nepravedna i simplificirajuća, na Hećimovićevu štetu.
Dakle, hajdemo završiti: je li Bosna i Hercegovina od početka 90-ih bila baza islamističko-terorističke mreže! Jeste!
Imam, pored Schindlerove knjige, koju nemam, još milion knjiga koje to dubinski dokazuju. Je li ta mreža imala podršku bošnjačke političke i vjerske elite? Naravno da jeste!
Je li američka civilno-vojna administracija uz suradnju Izetbegovićevih legalno izabranih mudžahedinskih jataka, po Daytonu, bila dužna da rastjera iz BiH ostatke mudžahedinskih afro-azijskih desperadosa? Jeste! “I šta je onda sporno”?
Čini mi se da američki Republikanci žure da Clintonov demokratski period na čelu SAD-a prokažu (i) “suodgovornim za terorističku pošast”. Golema je igra u pitanju i nije fer, nije pošteno, a pogotovo nije adekvatno da najvažnija žrtva u tome bude samohrani otac Abu Hamza!
Jadnik tvrdi da će njegovo protjerivanje iz BiH spriječiti “5 hiljada braće”! Nema šanse - pravi teroristi, pripadnici deportirane, nepatvoreno terorističke “alžirske grupe” izmamile su na ulice Sarajeva svega stotinjak domaćih i stranih simpatizera!
 |
|
Prikaži/Sakrij komentare / Komentari su djelo i osobno mišljenje naših posjetitelja, Bljesak.info ne odgovara za njih, kao ni za eventualne reakcije.
