K

''Osobno na to čekam gotovo već šesnaest godina, kao i građani grada i regije. Mi smo operativni trakt i 10.000 metara četvornih završili u cijelosti. Imamo jedan dio radova na dijelu gdje će biti bolesničke sobe i tu su radovi u punom jeku. Od sljedećega tjedna uvodimo dvije smjene na to gradilište, da bi bilo gotovo što prije. Negdje do kraja lipnja radovi bi trebali biti gotovi. Moram istaknuti pomoć federalne Vlade, koja nam mnogo pomaže u ovome razdoblju – naglasio je u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju ravnatelj KB-a Mostar prof. dr. sc. Ante Kvesić.

Konkretno, kada očekujete početak preseljenja?

- Naš je plan da se početkom ljeta, kada je manje pacijenata u bolnici, počne s preseljenjem. Iskreno se nadam kako će taj posao biti gotov do kraja godine, naravno ako bude normalna situacija u državi.

Prije nekoliko dana je potpisan ugovor o nabavi nove opreme. O čemu se radi?

- Uzeli smo vrhunsku opremu iz Austrije, prije nekoliko dana smo potpisali ugovore i 15. svibnja počinje isporuka te opreme. Vrijednost je oko 12 milijuna maraka. Radi se o opremi za deset operacijskih dvorana i intenzivnu njegu, što će biti srce bolnice. Energetska postrojenja ćemo vjerojatno dobiti iz Hrvatske, imamo obećanje ministra Milinovića. Imamo još jednu stavku koju nazivamo “sitni inventar” za koji nam, prema grubim procjenama, treba još pet-šest milijuna maraka.

Mostar ima dvije bolnice, koliko ima potrebe za tim?

- Županija je prije nekoliko mjeseci preuzela osnivačka prava nad bolnicom s druge strane Neretve. Surađujemo već dugo godina, to je jedna dobra opća bolnica. Njezin status je čisto pitanje političkih igara. Mislim da Mostar ne treba imati dvije bolnice. Ovaj grad treba imati jednu dobru bolnicu, ali u ovom trenutku nitko nije spreman povući potez ujedinjenja. Nisam siguran da to neće biti jedan od događaja u budućnosti jer je glupo imati dvije bolnice i trošiti toliki novac.

U kuloarima se spominje određeni broj otkaza u KB-u Mostar ako dođe do ujedinjenja?

- Kučina i kučibaba se svi boje, a nitko ne zna što je to. Kada se uzme broj zdravstvenih djelatnika i broj stanovnika, u odnosu na jugoistočnu Europu, mi smo daleko ispod. Pitanje organizacije zdravstva nije pitanje viška radnika, nego samo ustroja i financijskog koncepta. Iz BiH ode toliko novca godišnje na liječenja da se može financirati još deset bolnica. Jedan od većih problema je također golemi broj privatnih praksi koje su mimo svih mogućih zakonskih regulativa.

Što mislite o radu u državnoj bolnici i privatnoj praksi istodobno?

- Nisam protiv privatne praske, ali sam apsolutno za to da se točno zna tko radi u državnoj bolnici, a tko privatno. Liječnici mogu raditi u državnoj bolnici ili privatno, to je pravo svakoga. Imamo situaciju da pacijenti plaćaju svoje liječenje, a imaju zdravstvenu iskaznicu. To je apsurd. Nemoralno je raditi prijepodne u bolnici, poslijepodne privatno. Mislim da treba napraviti državnu strategiju kako bi se izišlo iz ovakve situacije.

Prije nekoliko mjeseci su počele pljuštati kaznene prijave liječnicima zbog navodno davanja lažnih nalaza. Što se događa u vezi s tim pitanjem?

- Bio sam zapovjednik bolnice u ratu, pa sam emotivno vezan za te ljude koji su stradali u ratu kao branitelji. Osobno osjećam gadljivost prema ljudima koji nisu bili ni jedan dan u ratu, a imaju mirovinu. Naglavačke se radilo, a onda je u tome bilo nečijeg, uvjetno rečeno, prostituiranja. Još nikad nitko, osim Haaga, nije tražio bolničke protokole od mene. Imamo u našim protokolima 7000 ranjenih ljudi, a te popise nitko nije tražio.

Najlakše se nabacivati na doktore, posebno kada u tome lancu nađete nekoliko njih koji su pristali igrati takve utakmice. Nitko nikada nije pitao tko je i kako potpisivao okolnosti stradavanja da bi čovjek mogao doći pred komisiju. Kakva smo organizacija ako svjedoci potvrđuju sudjelovanje u ratu, a imamo žive zapovjednike s terena. Okolnosti stradavanja nisu rađene prema popisima iz bolnica, stihijski se radilo i sada imamo problem.

Gdje je KB Mostar u odnosu na ostale bolnice u regiji?

- Sada smo, u odnosu na prije petnaest godina, daleko od onoga stanja sto svjetlosnih godina. Razvijamo bolnicu, imamo medicinski fakultet s kojeg svake godine “iziđe” tridesetak doktora itd.

Mogu reći da zahvaljujemo hrvatskim bolnicama koje su prihvaćale naše kadrove na edukaciju, sada pravimo kliničku bolnicu, a za nekih pet-šest godina i klinički centar. Imat ćemo kvalitetnu struku, uvodimo nove stvari koje se do sada nisu radile u Mostaru. Tuzla je daleko najbolja u državi, ali je 80 posto njihovih doktora provelo minimalno pola godine negdje vani, a u Tuzlu su donijeli znanje, ponašanje, odnos prema radu, razmišljanje.

Mi smo na izvrsnom putu, trebamo završiti bolnicu koju sad gradimo iz jedanaest izvora, što do sada nije poznato u praksi.