Najnoviji broj ruskog tjednika “Argumenti i fakti” sadašnju fazu naziva “informacijskim ratom Moskve i Minska“, a i sam naslov teksta zvuči posprdno-ljutito: “Drug Lukašenko – neprijatelj Kremlja?”
Ovomjesečna razmjena “bratske ljubavi“ počela je emitiranjem dvodijelnog dokumentarca na ruskoj državnoj televiziji NTV, u kojoj je bjeloruski predsjednik Lukašenko prikazan kao mafijaški “kum“, u čijoj državi oporbenjaci nestaju bez traga.

Na to je on odgovorio na američkom (!) Radiju Slobodna Europa, rekavši da je sve to “prljava protubjeloruska promidžba“. Uz to je na bjelorusku televiziju doveo gruzijskog predsjednika Mihaila Saakašvilija, ruskog “neprijatelja broj jedan“, koji je hvalio Lukašenkovu “mudrost“, a kudio Ruse zbog rata u Južnoj Osetiji.
Predsjednik ruske Dume Boris Grizlov nazvao je taj intervju “ne baš prijateljskim činom“, na što je bjeloruska televizija prikazala nimalo laskavo izvješće ruskog oporbenog političara Borisa Njemcova o korupciji u Putinovoj Rusiji, prenosi Slobodna Dalmacija. Kremlj je prošlog petka zauzvrat ugostio dva istaknuta bjeloruska oporbenjaka.
Što je u pozadani ovih učestalih “bračnih svađa“? I kako to da Lukašenko, koji je 1995. godine rekao da “nije sve bilo loše ni u Hitlerovoj Njemačkoj“, najednom postaje zapadni prijatelj?
Arkadij Mošes, stručnjak za Bjelorusiju u moćnom londonskom Kraljevskom institutu za međunarodne odnose (RIIA), poznatom i kao Chatham House, tvrdi da je posrijedi ni manje ni više nego bjelorusko “skretanje prema Zapadu“. Rusija, kaže, želi da Bjelorusija ostane u ovisnom položaju, a Lukašenko shvaća da većina njegovih birača i elite teži Zapadu: Europa je budućnost, a Rusija (sovjetska) prošlost.
Možda je i zato ovaj donedavno najveći ruski prijatelj i brat izazivački rekao da su “Bjelorusi zapravo Rusi sa znakom kvalitete“. Europska unija svojim je programom Istočne suradnje izišla ususret ovakvim težnjama nekadašnjih sovjetskih zemalja, na što Rusija pokušava odgovoriti stvaranjem carinske unije Rusije, Bjelorusije i Kazahstana.
Po nekim tumačenjima, Lukašenko ovim svađama upravo te – ili još obuhvatnije – ruske namjere želi izbjeći. To, dakako, neće biti lako ni njemu ni Rusiji.
“Budimo realni: još dugo ćemo imati posla s Lukašenkom“, zaključuje Vladimir Žarihin, zamjenik ravnatelja ruskog Instituta za Savez neovisnih država, dodajući kako je Rusija u tom “čudnom prijateljstvu“, raznim oblicima olakšica, Bjelorusiji proteklih godina darovala 52 milijarde dolara.
Ne sliči li to pomalo na brak iz kojega supruga želi pobjeći iako je muž prema njoj široke ruke?