A

Ovaj 41-godišnjak koji već 13 godina živi u New Yorku u Americi je diplomirao arhitekturu, a iz rodnog Mostara je otišao spletom ratnih okolnosti.

Pri izradi projekta nove zgrade kaže da je razmišljao kao budući student ASU-a i da mu je namjera bila prožeti nastavni i javni sadržaj i adekvatno odgovoriti na kompleksnost lokacije.

"Otvorenost i dispozicija javnih prostora u objektu, posebno ulazni hol i veliko stepenište, definitivno sugeriraju na način korištenja koji je primjeren mediteranskom, znači, mostarskom miljeu u smislu neformalnog okupljanja u javnom prostoru."

Za konkurs se, iako ima uspješnu karijeru u Americi, prijavio zbog kompleksnosti samog projekta i upoznatosti sa neadekvatnošću sadašnje ASU zgrade.

Optimistično gleda na budućnost Bosne i Hercegovine, a želja mu je vratiti se na bh. arhitektonsku scenu kao sudionik u dijalogu, koji u današnje moderno vrijeme komunikacijskih tehnologija neće biti ograničen fizičkim mjestom boravka.

Ademović je vlasnik arhitektonskog biroa u gradu za koji kaže da mu je omogućio da ne izgubi svoj identitet nego ga samo dopuni. Svoju svakodnevnicu je organizirano na njujorški način: živi blizu buregdžinice, a radi među neboderima.

Prije osam godina njegov je rad priznao i dobitnik prestižne arhitektonske nagrade "Pritzker Award", Rem Koolhaas, jedan od najznačajnijih živućih arhitekata današnjice koji mu je dodijelio prvu nagradu na portfelj konkursu za nadolazeće talentirane arhitekte. Većina se nagrađenog portfelja sastojala od Ademovićevih samoinicijativnih projekata o poslijeratnoj obnovi Mostara.

"Nagrada mi je bitna, jer sam dio generacije čije je osobno i profesionalno sazrijevanje brutalno prekinuto ratom u najkritičnijim godinama. Ovo je mala potvrda našeg nerealiziranog potencijala", rekao je Ademović u razgovoru za sarajevski Avaz.

Mladim arhitektima u BiH poručio je da uporno rade i da svojom kreativnošću generacijski smijene sadašnje arhitekte. Što prije, to bolje.