igurna sam da je svima koji su rođeni prije osamdesetih, pročitavši naslov, pala na pamet Samantha Fox. Njen najveći i jedini hit Touch me. Možda je ta pjesma bila instant hit na granici između trash-a i tadašnjeg sveprisutnog koketiranja

Došlo je vrijeme touch screen tehnologije. Iako se razni proizvođači već godinama hvale s raznim dodirnim sučeljima, velika lavina počela je tek s iPhone-om. Otkako je taj najrazvikaniji i najčešće spominjani mobilni telefon, koji je ujedno i digitalni glazbeni player, video player, internet komunikator i svašta još - službeno izašao u prodaju (ispočetka samo SAD, a danas Njemačka i Velika Britanija) nastala je opća pošast za "dodirivim" uređajima.

Prvo su izašle razne verzije mobitela koje podsjećaju na iPhone a onda je i sam Apple, kako bi zadovoljio tržišta gdje se iPhone neće moći službeno prodavati tako brzo, izbacio iPod Touch. (tu definitivno spadamo i mi, no to ne znači kako se neslužbeno iPhone ne može koristiti i kupiti kod nas)

Nakon samo jednog dana korištenja ovakvog uređaja uhvatit ćete sebe kako pokušavate prstom dodirnut zaslon mobitela, prijenosnog Playstationa ili bilo čega što ima zaslon ali nema touch screen mogućnost. Izdavanje naredbi uz pomoć dodira toliko je zarazno, da vam prebrzo uđe u naviku.



Naravno da govorim iz vlastitog iskustva, no razgovarajuću s drugim korisnicima touch screen uređaja, došli smo do istog zaključka. Touch screen operacije su jednostavne za učenje i visoko adiktivne. Jedan od njih tvrdi da je već počeo dodirivat ikone na zaslonu svog računala, jer se previše navikao na takve operacije na iPhone-u...

Touch screen sučelje se prilično dugo koristi u industriji navigacijskih uređaja, jer je valjda pri vožnji najlakše izdati naredbu izravno dodirnuvši odgovarajući grafički prikaz na zaslonu. Vratimo li se u sedamdesete, susrest ćemo se s prvim oblikom touch screen tehnologije tzv. Elographom koji je razvio dr. Sam Hurst sa sveučilišta iz Kentucky-ja. Danas se u svijetu koristi na mnogim javnim računalima, u muzejima, na postajama javnog prijevoza, bankomatima i sličnim uređajima, ali je više nego jasno kako je nastupila era posjedovanja touch screen tehnologije u vlastitom džepu.

Kažu kako su muškarci vizualna a žene taktilna bića. Reagiramo različito na vizualni i osjetilni podražaj. Znači li to kako će se žene lakše i brže odlučiti za touch screen uređaj? Možda baš i hoćemo!!!

Kako god bilo, razvoj tehnologije koja što bolje dočarava pokrete iz stvarnosti i pravi most između stvarnog i virtualnog posla, učenja i zabave, više su nego dobrodošli!