mjesto iza zatvorskih rešetaka, čak 174 zatvorenika iz zatvora sa područja cijele BiH danas se nalazi na slobodi, među slobodnim i poštenim građanima naše zemlje! Kako je Dnevnom avazu potvrđeno u entitetskim ministarstvima
pravosuđa, u osam kazneno-popravnih zavoda u Federaciji BiH trenutno je u bijegu čak 100 osoba, dok se, zaključno sa 31. prosincem, na spisku bjegunaca iz šest zatvora u Republici Srpskoj, nalaze ukupno 74 osobe.
Od ovog broja 56 je osuđenika i 18 osoba koje su pobjegle iz pritvora.
Mada iz Ministarstva pravde RS naglašavaju da se dobar dio osoba već godinama nalazi na spisku bjegunaca, te da je u 2007. godini bilo tek 9, a u godini ranije 11 bjegova, činjenica da se među nama kreću brojne osuđene ubojice, silovatelji, različiti nasilnici i drugi kriminalci, svakako je opasnost za bh. društvo i znak za alarm.
Iako bi to bilo logično, zanimljivo je, da se osuđenicima prije dolaska na izdržavanje uopće kazne ne oduzimaju putne i osobne isprave, pa oni tijekom korištenja famoznih vanjskih pogodnosti, odnosno nakon bijega imaju putovnicu s kojim mogu pobjeći van zemlje!?
- Mi isprave uzimamo ako su, slučajno, kod njih prilikom dovođenja u zatvor. Ne možemo ih oduzeti prije, jer to može narediti samo nadležni sud. A sudovi to čine samo u nekim slučajevima i, po mojim procjenama, vrlo rijetko - rekao je Bem.
Informacije o stanju u bh. zatvorima nameću brojna pitanja. Ponajprije, koliko domaće pravosuđe uopće ima valjane sisteme kojima bi osiguralo da oni koji su osuđeni uistinu do kraja izdrže izrečenu kaznu, odnosno provedu pravdu.
Brojnost bjegova i to uglavnom onih kriminalaca koji su osuđeni, nameče zaključak da se ljudi s druge strane zakona i na ovaj način ismijavaju autoritet države i njenog pravosuđa! Stječe se utisak da su naši zatvori na neki način poput odmarališta iz kojih se može otići kada tko želi.
Rešad Fejzagić, pomoćnik federalnog ministra za izvršenje krivičnih sankcija kazao je za Dnevni avaz da među su bjeguncima dvije žene, kao i maloljetnika. Također, jedna osoba pobjegla je sa obaveznog psihijatrijskog liječenja, pa čak i jedan koji je tek prekršajno gonjen!?
Objašnjavajući fenomen bijega iz zatvora u nas, Fejzagić kaže da se tu uglavnom ne radi o klasičnim, ''filmskim'' bjegovima iz zatvora preko zida, prilikom provođenja u zatvor, na suđenje, odlaska na liječenje i tome slično, ali ima i takvih. Naime, umjesto kroz rupe u zidovima zatvorenici iz naših zatvora najčešće ''bježe'' kroz ''rupe'' u zakonu, odnosno zloupotrebljavajući prilično liberalne propise tzv. ''vanjskih pogodnosti''.
Radi se o pravu zatvorenika da izlazi iz kazneno-popravnih zavoda, odlazeći na vikende u grad ili na odmor kod obitelji, a onda se jednostavno ne vrati u zatvor.
- Zahvaljujući ''rupama'' u našem zakonodavstvu zatvorenici sebi daju malo oduška i sami sebi prekinu izdržavanje kazne tako što odluče da bježe – kaže Fejzagić, te dodaje:
- Kada bježe oni idu logikom da time ništa ne mogu izgubiti. Jer, zakon ne predviđa nikakve kazne za bijeg iz zatvora. Kada bude uhićen bjegunac se jednostavno vraća u zatvor, te mu bude određena sankcija od desetak dana u samici. To mu nije poseban problem. Poslije toga on normalno nastavlja izdržavati kaznu, kao da i nije pobjegao. Kazna mu se dodatno ne produžava. Tek ako je tijekom bijeg, u pripremi ili nakon bijega počinio krivično djelo on će biti procesuiran. Ali i tada samo za to djelo i odredit će mu se kazna koja se pridružuje postojećoj. Ako ništa ne učini ostat će nekažnjen – pojasnio je Fejzagić.
Po njegovom mišljenju, hitno bi moralo doći do izmjene krivičnog zakonodavstva u ovom dijelu.
Usprkos brojnim bjegovima, nijedan do direktora domaćih zatvora zbog toga nije smijenjen. Prvi čovjek mostarskog zatvora, Miroslav Bem kaže da to nije ni moguće, jer su za bijeg odgovorni članovi osiguranja zatvora, odnosno stražari, koji su zaduženi brinuti o zatvorenicima, a direktorova je obaveza spriječiti pobune u zatvoru i osigurati ga od vanjskih napada.
– S tim u vezi ja sam nedavno poduzeo odgovarajuće mjere te dio stražara umirovio, koji su imali uvjete, a dio premjestio na druga radna mjesta. Time sam značajno smanjio mogućnost bijega. To već daje značajne efekte – kazao je Bem.
- Krivično zakonodavstvo bi trebalo predvidjeti oštre kazne za bjegove iz zatvora. Mi danas imamo ljude koji bježe iz zatvora i kada im je ostalo 15 ili 20 dana zatvora. Kada bi, kako je to običaj u europskim sistemima, zbog bijega osuđenik na kaznu dobio, recimo, još više mjeseci dodatne kazne zatvora, mnogi bi razmislili da li se isplati bježati. Onda bi sigurno bjegova bilo puno manje – rekao je on.
Kako Avaz doznaje, zatvorenik kojem se omogući izlazak iz zatvora za to vrijeme uopće nije pod nadzorom! Ovo je posebno zabrinjavajuće ako se zna da pravo na izlazak iz zatvora mogu koristiti i osuđenici za teška krivična djela sa kaznom i do čak 10 godina. Uvjet je da je izdržao trećinu kazne.
- Nakon zahtjeva zatvorenika da mu se odobri ta pogodnost, posebni timovi vrše procjenu da li bi on mogao pobjeći. Također, od nadležnih policijskih stanica u mjestima odakle zatvorenici dolaze tražimo da se izjasne da li bi njihovo puštanje na slobodu izazvalo negativne reakcije javnosti - objašnjava direktor KPZ Mostar Miroslav Bem.
Zakon, a ni praksa, tvrdi Bem, nisu predvidjeli ko treba nadzirati zatvorenike kako ne bi pobjegli ili počinili još neki zločin.
- Oni se nadležnoj policijskoj postaji trebaju javiti samo prvi put kada budu pušteni na korištenje slobodnih dana, a kasnije ne. Također, ni uprave zatvora nemaju obavezu obavještavati nadležne organe. Jednostavno, pušta se na svijest zatvoreniku - kazao je Bem za Dnevni avaz.
Prikaži/Sakrij komentare - Bljesak.info ni na koji način ne odgovara za korisničke komentare