Naime, onaj koji promatra i uči ono što se događa u svijetu, na kraju ostaje potišten. Ali istina je nešto više od spoznaje i znanja: poznavanje istine ima za cilj spoznati ono što je dobro. Istina nas čini dobrima, a dobrota je istinita. To je optimizam koji živi u kršćanskoj vjeri jer je njoj dano vidjeti Logos, stvaralački Um koji se, u Božjem utjelovljenju, objavio kao dobro, kao sama dobrota, ističe Papa u svom neodržanome govoru.
U suvremeno doba otvorili su se novi obzori spoznaje, koje su na sveučilištima obrađuju na dva područja: u sklopu prirodnih znanosti, koje su se razvile na temelju sprege eksperimentiranja i pretpostavljene racionalnosti materije, te u sklopu povijesnih i humanističkih znanosti, u kojima čovjek, istražujući zrcalo svoje povijesti i ponirući u samu svoju narav, pokušava bolje shvatiti samog sebe.
Taj je razvoj čovjeku donio ne samo golemu količinu znanja i moći; porasla je također svijest i priznavanje čovjekovih prava i dostojanstva. No čovjekovo se putovanje nikada ne može smatrati dovršenim, jer opasnost pada u nečovječnost nije nikada otklonjena, kao što se i danas zorno vidi.
Opasnost za zapadni svijet danas je upravo u tome da se čovjek, svjestan veličine svoga znanja i moći, preda pred pitanjem istine. A to istodobno znači da razum, na kraju, poklekne pod teretom interesâ i privlačnosti koristi, prisiljen priznati ovo posljednje kao krajnje mjerilo. Ako to prenesemo na strukturu sveučilišta, može se reći kako postoji opasnost da se filozofija, ne osjećajući se više sposobnom udovoljiti svojoj zadaći, svede na pozitivizam, da teologija sa svojom porukom razumu bude ograničena na privatnu sferu veće ili manje skupine.
Ako pak razum, potaknut svojom tobožnjom čistoćom, postane gluh za poruku koja mu dolazi od kršćanske vjere i njezine mudrosti, suši se poput stabla čiji korijeni više ne sežu do vode koja ga održava na životu. Gubi odvažnost za traženje istine te tako postaje manji, a ne veći. Ako to primijenimo na europsku kulturu, to znači slijedeće: ako se ona želi graditi samo na temelju kruga vlastitih obrazloženja i na onome što joj trenutno djeluje uvjerljivo i – zabrinuta za svoj laicitet – otrgne se od korijena od kojih živi, tada više ne postaje plemenitija i čistija već se raspada i u njoj dolazi do dubokog raskola.
"Što zapravo jedan Papa traži na sveučilištu i što hoće reći?", pita se Papa na kraju svog govora koji je bio pripremio za otvorenje akademske godine na rimskom sveučilištu La Sapienza.
On odmah odgovara kako želi studentima i profesorima samo poručiti "da se vjeru ne smije nametati autoritativnim putem". Istinu se može nuditi isključivo u slobodi. Neovisno o službi pastira u Crkvi i na temelju duboke naravi te pastirske službe Papina je zadaća očuvati budnost za osjetljivost za istinu, uvijek iznova pozivati razum da se dadne u traženje istine, dobra i Boga i na tome putu mora ga poticati da prepoznaje korisna svijetla koja su se javljala tijekom povijesti kršćanske vjere i tako promatra Isusa Krista kao svijetlo koje prosvjetljuje povijest i pomaže pronaći put koji vodi budućnosti, kaže se u filozofskom izlaganju koje je Papa danas namjeravao izgovoriti pred profesorskim zborom i studentima na rimskom sveučilištu La Sapienza.
(KTA)
Prikaži/Sakrij komentare