O

Ovdje je, naime, riječ o organizaciji ''Croatia Libertas'' i istupima njezinog predsjednika Lea Pločkinića. Ili kako se god zove taj lik.

Piše: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

Isto kako si ljudi dopuštaju svakojake glupe i lude postupke u svojim odnosima prema drugima, tako si je i nemali broj ljudi dopustio da kritizira one prve. Što nam se na kraju iz toga izrodi, manje je ili više nebitno.

Osobno sam puno puta bio na udaru određenih krugova i pojedinaca zbog navodno nedovoljnog ili, još gore, negativnog poimanja tzv. rodoljublja i domoljublja. Jer ne možeš ti ljubiti svoje onako kako želiš nego onako kako oni kažu da treba. Njihova je domovina Hrvatska, a moja - Hercegovina. I tu je izvor svih nedoumica. I nema tu nijansi. Domovina, to sam ja – Hrvatska, rođo, to sam ja, govorili su mnogi, od Tuđmana do Čovića. I, na koncu, ako nisi s nama, onda si protiv nas. Razmišljajući o tome često se nađem u pomalo apsurdnoj situaciji jer po nekakvim načelima ili temeljnim odrednicama i već poznatim šablonama - ja sam nekakav tipičan pravaš. Liberalnog svjetonazora, socijaldemokratskih načela i demokršćanskog odgoja. Tko sam ja? Kopile izbačeno u svijet kroz guzicu hercegovačke ludosti. Volim svoju domovinu i ponosim se njezinom kulturom, prekrasnim jezikom, nedvojbenom čistoćom i ljepotom praktički svakog lakta svoje domovine. Svojim narodom smatram sve Hercegovce. Kako se god oni prstiju krstili, koliko god puta oni dnevno klanjali i kako god našeg Tvorca nazivali. Ja sam čovjek rođen na hercegovačkom kršu i odrastao na ljubuškom trotoaru. I ne volim kad samoprozvani autoriteti neovlašteno nastupaju u moje ime i u ime jednog dijela mog naroda.

Zanemarimo gornji monolog. Elem, odakle ''Croatiji Libertas“ i njenom predsjedniku suluda ideja da zahtijevaju od Milorada Dodika da prizna Herceg-Bosnu? Što je uopće ta Herceg-Bosna? Jedna (sad već) povijesna mogućnost koja je propala zahvaljujući mangupima iz HDZ-a.

Mene zanima odakle pravo organizaciji „Croatia Libertas“ te njenom predsjedniku (ili glasnogovorniku) da govore u ime Hrvata? Oni u svoje ime mogu slobodno govoriti što god hoće. Ali u ime hrvatskog naroda – ne smiju. Najbolje bi bilo kad bi svoje političke pokuse izvodili u intimi svoje organizacije.

Zašto Croatia Libertas skuplja potpise za hrvatski entitet u sklopu BiH?

Hrvatski entitet treba samo onima koji žele zacementirati i legalizirati ono što je do sad uspješno uzurpirano. Oni bi uspostavom entiteta ''de facto'' imali svoju malu državu u kojoj bi vladali i uživali na račun apatičnog, malaksalog naroda koji je toliko naviknut na bezakonje i nepravdu da više uopće i ne reagira. SDS, SDA i HDZ su bili prijeratni, ratni i poratni partneri. Oni su nas i odveli u rat. Oni su sebi međusobno gradili vile, apartmane i kupovali nove Genšere iz Bremena dok su nesretni narod huškali na rat. Lažne se nacionalističke stranke mogu održati na vlasti samo pseudo-nacionalnim tenzijama i tvrdnjama kako su za ''naše'' zlo uvijek krivi – ''oni''. Nikad mi. Uvijek ''oni''.

Zapitao bih se rado i zašto veleuvaženi predsjednik svojim neistomišljenicima i oponentima prijeti tužbama, paragrafima i zakonima jedne neuređene i bespravne države koja nema uvjeta za pravu demokraciju. Ali neću.. To me baš i ne zanima.

Ljudi koji traže političku korektnost obično je ispravljaju političkom nekorektnošću, te lamentirajući o demokraciji paze da se ona tiče samo njih i izuzetno su agilni drugima zabraniti pravo na mišljenje jer su oni u svom mentalnom sklopu skloni sustavu jednoumlja u kojemu je obično ispravno – njihovo mišljenje. Tako dolazimo do apsurda da je borba za tuđa prava zapravo samo-promocija, kojoj nedostaje osjećaj za korektnost prema ostalima. Pogotovo onima za koje se navodno boriš.

Jednostavno ne želim da itko govori u moje ime jer nit je pozvan nit kompetentan davati zaključke koji su realni kao i stranačka predizborna obećanja.