Bljesak.info - Nijaz izbliza, glavni junak jedne knjige došao mi da se žvali

Nijaz izbliza, glavni junak jedne knjige došao mi da se žvali

Naša posla | Subota, 22 Studeni 2008

vih dana ću sa svojim odvjetnicima uputiti Kantonalnom tužiteljstvu u Sarajevu krivičnu prijavu protiv Duraković Nijaza, rođenog u Stocu 1947. godine, zaposlenog na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, stalno nastanjenog u kafanama Sir Bar i Jagoda, zbog osnova sumnje da je počinio krivično djelo “podstrekivanje na ubistvo”, što je krivično djelo koje tretira član 33., a u vezi sa članom 32 Krivičnog zakona BiH.

Piše: Senad Avdić: Slobodna Bosna

Provjerio sam, ovo krivično djelo nije podložno zastari, za razliku od, recimo, djela “pokušaja ubistva”, tako da Kantonalno tužilaštvo neće moju krivičnu prijavu biti u prilici otkačiti iz formalnih razloga.

Krivična prijava protiv Duraković Nijaza sadržat će nekoliko manje-više nepobitnih dokaza preko kojih tužilaštvo neće moći tek tako bezbrižno preći.
Prvi element za tužbu:
U septembru 1994. godine Duraković Nijaz u svojstvu člana Predsjedništva BiH i predsjednika Državne komisije za ispitivanje zakonitosti u radu RMUP-a BiH i ministra Alispahić Bakira, tokom saslušanja Alispahića, priznaje da je meni preko treće osobe poslao poruku da ću biti likvidiran.

Malo pojašnjenje, odnosno podsjećanje.
Predsjedništvo BiH je u ljeto 1994. godine formiralo Državnu komisiju koja je trebala provjeriti navode iz pisma tadašnjeg načelnika Centra službi bezbjednosti Munira Alibabića upućeno državnom vrhu a u kojem su iznesene teške optužbe protiv republičkog ministra policije Bakira Alispahića. Alispahić je optužen za desetak najtežih krivičnih djela, poput organiziranja likvidacija, trgovine narkoticima, automobilima, zloupotrebama u službi. Tokom “saslušanja” pred Državnom komisijom Alispahić je veći dio optužbi odbacio, priznao je jedino da je uz saglasnost predsjednika (Alije Izetbegovića) znatne količine “službene” droge preprodavao “neprijateljskoj strani”.

“Bio je jedan strašan pritisak, interes Srba prema drogi, oni bi dali npr. za ne znam koliko droge kamion oružja. Mi kažemo, to bi bila dobra stvar da njima damo ne znam koliko šuteva, koliko se dogovore posrednici... Ja imam ljude koji su to nosili..”, kaže Alispahić tokom svjedočenja pred Durakovićevom komisijom. “Dao bih i ja”, kaže predsjednik Komisije, član državnog Predsjedništva Nijaz Duraković.

Ali to mene ne zanima, neka se tim državnim kriminalom bave institucije za to nadležne. Ono što će biti predmet krivične prijave protiv Duraković Nijaza odnosi se na drugi dio tog sastanka tokom kojeg je Alispahić kazao sljedeće: “Ja ovo privatno govorim da ću mu vratiti i neću mu halaliti nikada (Muniru Alibabiću, op. S.A.). Ja već imam posljedica od ove njegove i Senadove ujdurme (moje, dakle, op. S.A.) a to šta je Senad njemu dužan, o tom potom. I to ćemo, Nijaze, istjerati na čistac. Uzet ćemo Slobodne Bosne kad je Senad dobivao dosjee od njega i reći ću ja javnosti kako je Senad postao novinar. Polako, a sa druge strane, ovo koliko ja znam, žele i tebe da upletu u sve to. Ja to pouzdano znam”.

Na ove pritajene, ali eksplicitne prijatnje, kolektivni predsjednik BiH Duraković Nijaz ovako odgovara/brani se: “Ja sam čuo oko ovoga, kako se zove, ja sam preko Ekrema Lekića poručio Senadu Avdiću da će dobiti degenek i Ekrem mu je to neki dan rekao. On je bio kod mene, došao je da mi kaže kakvo je stanje na terenu i pita me šta je komisija, i o tome ćeš čuti, o tom potom, je li to taj Strogo pov, jest, i nemoj me, velim mu, dovoditi u to”.

Imam svjedoke da je Duraković Nijaz tokom saslušanja govorio istinu i da su njegove prijetnje “degenekom” bile vjerodostojne. Ekrem Lekić, tadašnji direktor Socijaldemokratske partije BiH, u pratnji Fahrudina Radončića mi je “prenio poruku” (tada nisam znao čiju) da će mi oni (tada nisam znao koji) “ako nastavim tako, OTKINUTI GLAVU”. Bila je to, dakle, Durakovićeva poruka koja još uvijek nije imala sve elemente krivičnog djela “podstrekivanje na ubistvo”.

Element drugi.

Moja krivična prijava protiv podstrekača na moje ubistvo Duraković Nijaza bit će kompletirana i drugim vjerodostojnim zvaničnim dokumentima. Prije svega, službenim policijskim izvještajem od 26. decembra 1995. godine u kojem stoji da su dvojica napadača, od kojih se jedan prezivao Lekić, u diskoteci hotela Bosna “fizički napali urednika Slobodne Bosne Senada Avdića i nanijeli mu tjelesne povrede”. Jedan od svjedoka tog nasilja i vjerovatni koordinator operacije moje likvidacije bio je i Selver Lekić, prošle godine ubijeni revolveraš, Durakovićev prijatelj.

Krivičnu prijavu protiv Duraković Nijaza, profesora bez imuniteta, za teško krivično djelo “podstrekivanja na ubistvo” podnijet ću u najkraćem mogućem roku. Hoće li je nadležno tužilaštvo prihvatiti ili neće, to više nije moja briga.

Ni Senad Šahinpašić nije odgovarao za prijetnje silovanjem djevojčice Edina Vranja, ali je zgražavanje javnosti mnogo teže i dugoročno produktivnije od bilo kakve zakonske sankcije.

Kao što Šaja nikoga više neće moći ubijediti da je humanista i patriota, tako ni Duraković Nijazu niko neće vjerovati da nije spiritus movens i podstrekač na krivična djela jedne opake, moćne zločinačke organizacije!

Komentari (7) Add Comment