N

Turudiću se tim povodom pismom obratio i mjesni biskup msgr. Ratko Perić koji ga poziva da, unatoč svemu, nastavi i dalje razborito, pravedno, hrabro i umjereno voditi tu napaćenu župu.

Don Ivan Turudić, kako navodi biskup, po župničkoj je dužnosti prihvatio poziv supruga preminule da vodi crkveni sprovod u groblju u Čapljini, nakon čega je čuo prijetnje, o čemu je i obavijestio Ordinarijat i čapljinsku policiju. Na dan pokopa Turudića je policija obavijestila da se pred ulaznim vratima mjesnoga groblja nalazi skupina ljudi, na čelu s otpuštenim franjevcem Petrom Barbarićem. Iako je policija bila spremna po svojoj dužnosti uredovati da se omogući katolički obred pogreba, don Ivan Turudić je, ne ulazeći ni u kakve rasprave, zatražio da ne bude nikakva nereda i zamolio sudionike sprovodne povorke da se sami, bez svećenika, upute u groblje i uz određene molitve pokopaju pokojnicu.

Spriječen da dovede pokojnicu do groba, don Ivan Turudić, prema prethodnom dogovoru s obitelji, uputio se u Goricu-Struge gdje je slavio sprovodnu misu za pokojnivu. "Prihvaćanje Evanđelja počiva na slobodnoj volji ljudskoj, a ne na fizičkom nasilju neljudskom", komentira to biskup.

On također podsjeća da je čapljinska župa formalnim potpisom franjevačkoga generala predana na upravu mjesnom biskupu 12. svibnja 1996., a od tada neposlušnici provode samovolju na štetu duša, na svoju sramotu, na sablazan svijeta. Prema biskupovim riječima, nasilničko djelovanje sankcioniranoga Barbarića Crkva osuđuje od samoga početka 1996., najprije izbacivanjem iz Reda, a onda i suspenzijom svećeničke službe, no on se odlučio, zajedno sa svojim pomoćnicima i pristašama, terorom upravljati ranjenom župom.

Biskup na koncu optimistično poručuje kako je osobno uvjeren da će doći bolji dani i za Čapljinu i za druge župe okupirane od neposlušnih, bivših franjevaca, kada će zavladati potpuni crkveni mir i red.

(NINA)