Naša posla | Subota, 04 Listopad 2008
P arlamentarna skupština Vijeća Evrope u nekoliko strogih zaključaka osudila je napade vehabijskih pretorijanaca na posjetioce (dakle - posjetioce!) sarajevskog “Queer festivala” i zatražila od nadležnih institucija u BiH da sankcioniraju
počinitelje tog zlodjela.
Piše: Senad Avdić; Slobodna Bosna
U trenutku donošenja tih neprijatnih zaključaka u sali u Strasbourgu je sjedio HARIS SILAJDŽIĆ, član Predsjedništva BiH, i predsjedavajući bosanskohercegovačke delegacije pri tom krucijalnom evropskom tijelu Bakir Izetbegović.
Alijin sin Bakir, u emisiji koju na OBN-u vodi bezopasni jadnik i samim tim vječito korumpirani, nepismeni novinar MATO ĐAKOVIĆ, rekao je da “ne odobrava ni nasilje, ali ni nešto što je protiv Božijih standarda”. Dakle, i batinaško nasilje i poziv za koegzistenciju mali Alijin Princ Bakir stavlja u istu ravan - sve je ovom netalentiranom predratnom arhitekti jednostavno za objasniti. Gledatelji su zahvaljujući tom pojednostavljivanju ostali zakinuti za elementernu informaciju: je li žrtva kriva ili je nasilnik u pravu.
Ovu vrstu izjednačavanja, niveliranja, pojednostavljivanja odgovornosti između žrtava, u konkretnom slučaju, krvavih aktera i dželata, dosta davno je francuski sociološki klasik Filip Breton pravilno nazvao “kadriranjem putem dovođenja u zabludu” (“Izmanipulisana reč”. 2000, priredio Clio, Srbija).
Ostaje nejasno zašto je u Parlamentarnoj skupštini vijeća Evrope Silajdžić drvio o pravima Bošnjaka u Republici Srpskoj, a nijedne riječi nije rekao o istim takvim, evropskim standardima osiguranim pravima homoseksualaca u Sarajevu. Lokalna podružnica njegove stranke iz Novog Sarajeva u saopćenju za javnost jedino se zapitala za adekvatnost “homeseksualnog festivala” u blaženom ramazanskom kontekstu.
Ima u knjizi Tuđmanovog predstojnika Ureda Hrvoja Šarinića zanimljiva sekvenca iz njegovih pregovora sa srbijanskim zločincem Slobodanom Miloševićem. Prenosi Izetbegovićeve i Tuđmanove stavove Šarinić glede sudbine Cazinske krajine i objašnjava monstrumu sa Dedinja Miloševiću kako je u tom jezivom geopolitičkom aranžmanu jedina nepoznanica Haris Silajdžić. A srbijanski Vožd mu (Šariniću) odgovara državnički nepokolebljivo: “Pusti Harisa meni, moje službe imaju saznanja da je on peder”...
Konsultirao sam se sa manje-više svim ovdašnjim vodećim advokatima/ odvjetnicima, tražeći odgovor na vrelo pitanje koliko smijem personalno zahvatiti bošnjački homoseksualni establišment. Pravni “ lijek” je uvijek bio isti: uništit će te na sudu. Ne smijem, dakle, napisati kako je i zbog koga u zeničkom zatvoru više nego što mu je zakonom propisano odležao “bošnjački Sokrat” Omer Behmen.
Zakonski je utuživo podsjetiti kako je dotični Behmen svog druga iz zatvora u Zenici kasnije nagradio sa nekoliko elitnih radnji, kako je na slobodi stvarao svoju kadrovsku bazu temeljem personalnih, pa i dubljih, veza po Stranci demokratske akcije; dakle kako je, recimo, njegov intimus Sidik Spahić postao vodeći diplomata u Njemačkoj, a kako, opet, nestašni omladinski kriminalac Mahir Žiško zaslužio mjesto elektronskog medijskog tajkuna. Sve što bih imao dalje ovoj homoseksualnoj halki dodati pravno je utuživo.
Na višegodišnje bih strijeljanje bio osuđen ukoliko bih, nehotice, napisao kako je ugledni komentator Dnevnog avaza (novina koje su pokrenule fašistoidnu histeriju protiv Queer festivala) Sead Numanović pokrao lascivne ženske odjevne artikle mojim drugaricama samo da bi se dopao svojim komandantima u “Crnim labudovima”; to je, podsjetimo, bila vjersko-državotvorna jurišna jedinica u kojoj je obavezno spavao Alija Izetbegović.
Imam još krasnih ilustracija homoseksualnih zgoda i nezgoda bošnjačkih vrlih dužnosnika - svaka je, nažalost, podložna zakonskim sankcijama protiv ovoga lista. Nisam u pravnoj mogućnosti da dočaram Silajdžićeve bahanalije u opskurnom zdanju Ahidron gradnje na Stupu, kao ni opričati nježna pisma Edhema Bičakčića pisana iz zatvora čovjeku njegovog života.
Mogao bih, ako mi to kandidat za općinsko vijeće Centar ispred Stranke demokratske akcije Abdulah Sidran dozvoli (a neće, ne do Bog) otrkiti ko je iz vlasti od njega tražio da iz scenarija (Mešine) “Tvrđave” izbaci dio u kojoj bošnjačka vjerska aristokracija zlosretnog Ahmeda Šabu “mobingom” tjera na “protivprirodni blud”.
I zašto je u društvu koje ima duboke i široke korijene unutar spektra homoseksualnosti, skaredno i nedopustivo, kažnjivo “do istrebljenja”, javno manifestiranje te vrste “nastranosti”. Zato što je, zahvaljujući curicama koje su se usudile organizirati benigni i kulturološki široko formatirani “Queer festival”, ta stvar ušla u kakav-takav institucionalni okvir.
Vlast koja je putom svojih “čuvara islamske revolucije”, uspaljenih vehabističkih klonova, udarila na “Queer festival” je struktura koja ništa što je kako-tako institucionalno situirano ne trpi, ne podnosi. Jest, prvaci te vlasti nisu imuni na homeseksualne vragolije, ali isključivo u privatnim aranžmanima i intimnim “nabijentima”...
Kada, i ukoliko, neka od mojih najpikantnijih saznanja o homeseksualizmu unutar bošnjačke vjerske, političke, medijske, estradne... elite budu dekriminalizirana, sve će to biti kad-tad objavljeno: nažalost, bit će kasno za organizatore “Queer festivala”.
 |
Prikaži/Sakrij komentare -- Komentar koji korisnici prijave 4 puta automatski se briše. Komentar koji zaradi 3 negativna glasa bude skriven
reče bošnjačkoj vrhuški da su p****i i da zbog svoje intime prebijaju "javne" p***re.
Znači u Sarajevu "tajni" p****i napraviše hajku na "javne" p***re.
Nadam se da će ostat živ.