K

A ako kojim slučajem hećim izgubi, razlog poraza se može tražiti u ''diverzantima'' Pere Markovića, koji će, najvjerojatnije, negdje kod Bradine gdje je uzbrdica veća od 7%, sivom opel omegom, crvene boje presresti ''dajca'' s glasačkim listićima.

Ne treba zanemariti ni snagu lokalne džume i snagu pregovora sa lokalnim ajatolahom. Neki džambosi su se kleli da mu je Periša spreman inkasirati milijun KM kako bi i dalje ost'o na poziciji čovjeka koji će gluhonijem vladati gluhoslijepim gradom kojeg još od milja zovu Zadužbina Kralja Tomislava ili ako se vratimo šesto godina unatrag, gdje Čapljina sada i jest, tamni vilajet, pustopoljina – prema najnovijem istraživanju fra Andije Nikića kojeg je radio garant trijezan.

Za neuke to bi izgledalo ovako: Hrvatski glasovi su podijeljeni između Devedesetke i HDZ BiH, ili što bi rekli oni nešto obrazovaniji novinari koji se pripremaju za treći kanal na hrvatskom jeziku - hrvatsko glasačko tijelo je polarizirano. E, kad je tako, ostadoše bošnjački i srpski glasovi - njih negdje oko tri tisuće će odlučiti o novom gradonačelniku.

Nije to toliko strašna činjenica kako je već odavno pokušava predstaviti Pero Marković, to je jednostavno realnost ovih lokalnih izbora u Čapljini. Uostalom čemu zabrinutost, Hrvati su se za to i borili. To su nam i potvrdili potezi čelnih hrvatskih političara u BiH (Ljubića i Čovića)

Velju daklem, džaba vam novci moji sinovci, ja ipak varam malo bolje, ako Alah da, pjevat će Vidić.

Dan poslije pobjede slijedi nastavak pjesme. Neki džabosi su se kleli da su ih kod Sombora sreli (Peru Markovića, Miroslava Đevenicu i Stjepana Šutala) i toj priči daje čudan ton.

U svakom slučaju, nakon 63 godine boljševičke vladavine, u Čapljini nitko neće moći odluke donositi u birtiji

Dosta mi je ove selendre, ajmo malo do terapolisa Ljubuškog, gdje vlada najdemokratičniji duh u regiji, uključujući zajednicu općina Teslić-Komušina sa akcentom na Sapnu.

Taman kad pročišćavam moždane u niskom brišućem letu proleti Cesna s propagandnim materijalom vidara Ljubića, koja će najvjerojatnije po dojavi komandanta lokalnih partizana Alije Bijavice aterirati u Milića gaj.

Kandidati za načelnika općine Ljubuški su: herceg Borka Lukenda, dipling Ivan Kordić, Nevini Barba i Grbavi Zdenko.

Kad mi je ostale kandidate pročitao kolega Igor Božović, koji je emigrirao u Mostar, da se zaključiti, barem što moje oči vide, da je pobjednica herceg Borka pl.Lukenda, inače predstavnica krupnog ljubuškog kapitala. S njenom pobjedom kao i s njom ''omlaćivat'' će se kao sa kukuruzovinom u kasnu jesen.

U Neumu će pobijediti ministar MUP-a HNŽ (bez ikakvih ovlasti i zaduženja) Zoran Krešić. I tom pobjedom će vjerojatno biti spriječena vjekovna osmanlijska težnja o izlasku na slane vode.

Jer Krešić nije benderovski mlaki desničar, on je ipak novijeg kova, sluša Thompsona, Škoru i u ekstazi Matu Bulića i zna od kud vreba opasnost, još od stoljeća sedmog.

U Mostaru će pobijediti............, to ćemo saznati iduće godine, težak posao i za visokog predstavnika.

U Stocu su već odavno svi izgubili, samo im treba kazati da se kojim slučajem ne bi kurčili s ''pobjedom''.

U Širokom Brijegu ništa novo; red raketa, red pašteta.

Braćo, Hercegovina nije izgubljena, ali Hrvati ovaj put ostaju bez Jajca.