Naša posla | Srijeda, 24 Rujan 2008
Č itao sam negdje da je u Mostaru kino postojalo čak početkom 20. stoljeća. Prikazivali su se filmovi različitog sadržaja, isprva nijemi, a sa izumom zvuka, tamo nekih dalekih 1920-ih godina i u ovom našem gradu su se čuli usklici
indijanaca i topot konja dok američka konjica pobjedonosno ulazi u kakvo selo ili gradić.
No je li moguće da je Mostar bio napredniji početkom 20. stoljeća sada, kada smo zagazili u 21.?
Piše: Marko Suton - Maka
Također, evo izbori su nam pred vratima, stranke nam obećavaju svega, i "kruha i igara", a mene čudi kako se nitko ne sjeti obećati i to jadno kino? Bit će da i oni znaju da im nije baš najpametnije obećavati nešto što je daleko od mogućeg ispunjenja.
Ako nije tako, kako se onda usude obećavati bolje sutra, radna mjesta, treći entitet, odcjepljenje Republike Srpske od BiH, izgleda da je sve to moguće osim bijednog kina u Mostaru, gradu koji je eto prije više od sto godina pružao tadašnjim stanovnicima tu jeftinu sirotinjsku zabavu (naravno da je sirotinjska, tajkuni u svojim vilama imaju kino dvoranu ta nisu ludi da se guraju sa „rajom“ ili da, dok je egzistirala "Croatia" čekaju još barem pet ljudi kako bi se mogla održati kino projekcija).
Imam jedan prijedlog za sve naše revne političare, bez obzira na vjeru i naciju. Što se vi ne biste lijepo dogovorili i umjesto tih silnih novaca koje dajete za predizborne kampanje i infantilnih slogana kojim nas bombardirate u bilo koje doba na ovim našim medijskim CNN-ovima, skupite svu tu lovu i napravite nam brate jedno gradsko kino, eto ne mora imati nekih bog zna koliko dvorana, dovoljno dvije, ili možda tri, pa da vaši glasači mogu uživati u najnovijim blockbusterima (što znači da nam ne dajete neke "niđe veze" filmove koji se svakodnevno repriziraju na dalekovidnicama u cijelom regionu, već da to budu filmovi koji prate hollywoodski sjaj i glamur).
No, znam, vama i nije toliko do tog kina, jer mogao bi se narod „prohelačiti“, pa poslije kina još početi tražiti i neka prava, radnička primjerice, ili možda se usude upitati otkud tim našim političarima, redom sve junak do junaka, dika do dike, milina ih gledati, bezobrazno skupocjeni satovi, automobili, vile i vikendice, utjecaj i moć da kroje zakon mimo zakona i red mimo reda. Bolje ovako, neka ovaca u toru, nek bleje, nek nam se raduju kada nas ugledaju, neka misle da im dajemo mnogo, a dajemo im od njihovih oporezovanih novaca, neka uživaju u neznanju.
Jer znanje je, drugovi, kao i vjera, opijum za narod!
|