Buntovnik s krša | Utorak, 23 Rujan 2008
D ok vozim dajem sve od sebe da izbjegnem one polu-slijepe, rahitične penzionere koji ponekad čak usred ceste zaborave s koje su je strane počeli prelaziti. Iako naspram poštovane i već spomenute geruzije često osjetim
manjak poštovanja, malo je grupacija ljudi koje me, po defaultu, znaju iznervirati: linijski suci, ratni profiteri koji ne poznaju granice svoje gramzivosti i Židovi.
Grijeh bi bio ne spomenuti i ljude koji pljuju po trotoaru te one koji na nedjeljnom nogometu ne znaju dodati loptu.
Piše:
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
No, neki su se dan među omraženim grupacijama našli i mladi hercegovački (čitaj: čitlučki) "ljevičari". Navodnici su apsolutno na mjestu jer spomenutu hercegovačku mladež s ljevičarima vežu samo poster SDP-ova predsjednika Zorana Milanovića s unutarnje strane ormara i isprana majica s likom Chea Guevare, inače ratnog zločinca i kubanskog krvnika.
Svakome je iole mudrijem poznavatelju balkanske farse jasno da ljevica u Hrvatskoj, na koju se svesrdno furaju samoprozvani hercegovački ljevičari, zapravo i ne postoji. Ljudi koji bi se dosljedno držali svojih ljevičarskih stavova i svjetonazora ne ublažujući ih prihvatljivim light desničarskim nijansama – jednostavno – ne postoje.
Zaista je teško povjerovati u to, ali osim ekstremnih desničara koji uvijek skreću desno te bi ti zahvaljujući Šuškovoj slici na zadnjem staklu parkirali auto i na glavu te zbog svoje lijenosti glasaju samo za 'adeze jer je to ipak stranka koja se bori za 'rvacku slobodu i osnovao ju veliki precjednik doktor Franjo Tuđman, nekako su mi kritičniji već spomenuti mladi ercegovački ljevičari.
Oni za sebe misle da su inteligentniji, tolerantniji od ostalih ljudi te oslobođeni svih predrasuda. Pozivaju na uvažavanje mišljenja i toleranciju te stalno citiraju onu Voltairevu poznatu uzrečicu o pravu izražavanja suprotnog mišljenja, ali spremni su svakog tko se ne složi s njima proglasiti fašistom, a fašisti su, jelda, glupi, idu u crkvu (dakle, još jedna glupost, jer tko je vidio biti katolik uz današnju hinduističko-budističku ponudu) i slušaju Thompsona.
Hercegovački "ljevičari" misle da imaju besprijekoran glazbeni ukus zato što ne slušaju ništa s domaćeg govornog područja izuzev "Zostera" jer su popularni Mostarci urbani. I "So Whata". I oni su, jelda, urbani na svoj način.
Hercegovački „ljevičar“ nadilazi među-nacionalne sukobe te obožava Želju Komšića i Nedžada Brankovića, ali zato prezire velike ercegovačke korporacije tipa HT Mostar zanemarujući činjenicu da iza omraženog HT-a stoji upravo premijer Branković. Oni se odbijaju baviti lokalnim problemima, ali će zato cijeli dan pričati nebuloze o neravnopravnosti Baskijaca i potlačenosti jadnih Palestinaca te prosipati wiki-citate Noama Chomskog.
Naši ljubljeni "ljevičari" uopće ne mare za probleme izrabljivanih radnika. Zanimljivije je baviti se pravima seksualnih manjina te je, u skladu s tim, važnije svesrdno zagovarati mostarsku gej paradu. Uostalom, koja je logika u pokazivanju zadrtoj većini da si jednak član društva kao i oni time što im u nos trljaš baš ono po čemu si različit i zbog čega te diskriminiraju, a da im pri tom svojim postupcima uopće ne pokazuješ po čemu si sličan ili čak bolji. Zaista neshvatljivo. Elem, hercegovački se "ljevičar" odbija brinuti za ljude oko sebe jer bi to bilo nacionalistički i zadrto. Fura se na hinduizam i budizam zaboravljajući da siromašnom Indijcu ne gine ocaparena glava ako mu se svidi cura ili momak iz neke više kaste. Pravda i jednakost za sve!
Ceterum, hercegovački "ljevičar" živi u svijetu stereotipa koji je šupalj k'o Željina obrana, ali najmanji poremećaj u njihovom kontinuumu otkriva logičke rupe kojih je i sam ljevičar svjestan, ali ih zanemaruje jer bi onda postao svjestan da je on upravo ono protiv čega se cijeli život navodno bori.
|
Prikaži/Sakrij komentare -- Komentar koji korisnici prijave 4 puta automatski se briše. Komentar koji zaradi 3 negativna glasa bude skriven