I

Kradljivci duševnog mira i ideja su posvuda. Prijatelj mi se naime žali kako su mu nedavno ukrali jednu izreku a koju je gradio godinama kroz životno iskustvo.

Autor: Matej Škarica

Pojavio se tako jedan dan neki drznik i balavac i objavio je na ovom vražjem internetu. A dotični prijatelj je zapravo slučajno naletio na to i zapanjio se kada je ugledao svoga uma djelo napisano tuđom rukom na jednoj informativnoj stranici na plošnoj i globalnoj mreži ljudskih misaonih izbljuvaka zvanoj Inter-net. Naljutio se i zbunio. - Meni ga na kraju bi žao. Možda mu ta ideja i nije ukradena! Možda je preuzeta nekim putem ljudske mreže nesvjesnog, kad se njegova frekvencija mozga u kratkom treptaju uskladila sa nečijom drugom, trećom ili 578-om, negdje na drugom kraju grada, države, kontinenta, svijeta… A na kraju taj nepoznati netko je nesvjestan u tom preklopu preuzeo zamisao i nacrt s mišlju da je njegova umotvorina. - Možda ili relativizam - stanje kada si ni tamo ni 'vamo.

No ipak i sve u svemu - dobra je ta tehnologija i čini naš posljednji korak u smislu napretka u komunikaciji. - Evo vidiš, pomaže mi da umrtvim dnevnu dosadu!

II. Ja niti ne želim dorast do bilo čijeg nivoa kao niti vašega! – Tko si ti i šta predstavljaš mene skoro da me i ne zanima. Skoro pa ne… No ne zamjeraj se i ne okreći leđa čovjeku, jednoga dana možda ćeš o njemu ovisiti kad budeš visio na užetu i provalijom!
Nemam mjerila, visina, nivoa niti me to zanima na kraju krajeva. Zapravo, šta je to u biti čime se svaki naobražen čovjek kiti i predstavlja ..?!? - To je neiskustvo, odnosno egoizam prikrivan vješto pod slojevima vremena i lažnog znanja, rafiniran kao djevičansko maslinovo ulje sa nekog malog sredozemnog otoka - u biti to je to. Moj trenutni instinkt vodi me do tamo kamo me vodi. kojim sredstvima, načinima i običajima ja to ne znam...

III. Mnogo naučih i spoznah da dođoh do te točke da ništa ne znam!
Možda i jesam pogriješio ali vi ni sanjati ne ožete gdje sam ja sve bio.
Tko određuje što su to vrijednosti na zemlji!? - Autoriteti. A gdje su danas ti autoriteti i njihova ostavština, njihova mjerila? Zapravo gdje su oni kad ih trebaš. - Samo u tvojoj glavi. Dakle, uzdati se možeš samo u sebe i u Boga. A to se odnosi samo na one koji u Boga vjeruju.
U svijetu kakvom sam; znam sam da su moć, osobno iskustvo, propadnost i prolaznost jedina i stalna čvrsta mjerila. No to tako valjda mora biti.
Neke stvari propadaju brže neke sporije. Sve je to pretvorba. - Pa zamislimo šta bi bilo kada automobilske olupine ne bi rđale i trunule. Mora se sav taj metal opet vratiti zemlji.
- točka -

IV. Primjer osjetljivosti i pokvarenosti u jezgri ljudskog bića - Jedna ružna riječ jača je od sedamdeset i sedam lijepih. Dakle većina (recimo 7 od 10) će zaboraviti masu lijepih stvari kojima ih darujete ili ste ih darovali nakon jedne ružne riječi.
Ili kada pišete pisma a ne dobivate odgovor. Na kritiku, uvrjedu ili ispitnu žaoku vam se odjedanput jave na pozitivne sadržaje ne... - što to govori o čovjeku i ljudima, poopćeno i šire gledajući???
Jedan kaže – imam loša iskustva s ljudima! Drugi ga pita – pa šta si ti onda, čovjek ili nešto drugo? – Treći dobacuje: Ono si što trenutno vidiš i osjećaš da jesi.

V. I doista, najmanji i najponizniji će zemlju baštiniti… (iz Biblije) – Ponekad to kristalno jasno razumijem te s blagim pozitivnim prijezirom i žaljenjem gledam na one koji to još nisu dokučili.

Zahvaljujem što ste sudjelovali u ispitnom upitniku ljudske osobnosti. Ne tražite smisao jer ga ne mogu (ili ne želim) prilagoditi Vašim standardima i interesima.

Mi možda mislimo da smo mjerilo nečega ali jesmo samo u svojim skučenim umovima. I onda se grohotom nasmija...

Maximillian Re Mantrey iz Razgovora s umišljenim znanstvenikom

n.p. Ovo nije proza. (...eh, ta nelijepa prozirno-želatinozna riječ).