Naša posla | Petak, 19 Rujan 2008
O d kako se vrli zastupnik Ilija Filipović, izborio za treći kanal na hrvatskom jeziku, stalno mi se vrte iste misli po glavi. A tko će biti urednik i direktor te dalekovidnice. Onda, velim, da nema tko ako neće do sada provjereni kadar
umalo ambasador, časnik za vezu između dva HDZ-a, i australski čuvar kengura - Vlatko Menix.
Priča oko trećeg kanala, zanimljivo, uvijek se lansira nekoliko dana prije izbora. I nisu toliki problem više hrvatski političari, koji ovu kanalsku priču za otpadne vode lansiraju "maločak" prije izbora.
Piše: Emil Karamatić
Koliko smiješno izgledaju bošnjački političari koji se suprotstavljaju hrvatskim imaginacijama. I to njihovo imaginarno nadmudrivanje biračima postane stvarnost,čak tolika stvarnost da kolumnist ozbiljnog desničarskog zagrebačkog Večernjeg lista uvijek prvi zakrampa, ali toliko duboko kao da je riječ o posljednjoj kanalskoj brazdi.
"Evo ga, gotova stvar, bravo Filipoviću!" samo su od nekih komentara koje sam ovih dana slušao po hercegovačkim birtijetinama, koje uglavnom služe za ispijanje lošeg alkohola i rješavanje bliskoistočne krize s akcentom na treći kanal.
Ma nema šanse da bilo kome objasnim da se Filipović i njegova bratija opet zajebaje sa hrvatskim imenom, nešto slično kako se Zlatko Lagumdžija i SDP zajebaje sa svojim glasačima preko Izeta Fazlinovića. Jednostavno rečeno, sve partije i njihova vodstva zajebaju glasače, pa se zajebajem i ja. Ma kako ne bih.
Vozeći se magistralinim putem M17, pročitao sam toliko budalaština da mi ne pada na pamet izići na ove lokalne izbore. Sudeći po sloganu kojeg su SDP-eovci lansirali, ova stranka, barem kad je riječ o Hercegovini na lokalnim izborima nema šanse. Kao da su ga smislili u najmanju ruku biseksualci, odnosno oni koji ne biraju s kim će i kako će, a k'o biva od ovih izbora će znati izabrati "Ženu za promjenu" , slogan je koji je gori i od onog samoupravljačkog od prije sedam godina "Opredjeljenje ili istrebljenje."
Iz HDZ-a 1990.poručuju - "Za narod svoj!" Oni su u Mostaru lansirali Juru Musu, koji garant nema pojma o kojem se narodu radi. Ali jebi ga, dugo je do izbora naučit će. Glazbena škola, Aluminij i politika, Sve je to vezano za Musu, ali njega, da se ne znam koliko trudite, ne možete uvezati ni u što. Čak ni u treći kanal, za kojeg je i Musa, ali još mu nitko nije objasnio koja bi mu bila funkcija.
Ali Devedesetka nigdje nije intersanatna kao u Čapljini, u tom nekad pitomom gradu nekadašnji načelnik općine, Pero Marković je instalirao kođene dosad načelnika Stjepana Šutala. Lik i djelo Pere Markovića je osebujno. Osim što je preko starih udbaša uopće ušao u politiku, preko metkovskog kabadahije Luke Bebića stvorio je Devedesetku u kojoj je Božo Ljubić kođene predsjednik. Jer u ovoj stranci su svi kođene osim Sanadera, Markovića i Bebića.
Kad bi Pero Marković, a da ne bih nabrajao, zbog čega sve imao obraza koliko ga nema, i kad bi bio katolik i Hrvat koliko je onomad bio komunista, ne bi bio blizu izbora i politike, a kamoli da u jednoj ozbiljnoj stranci kakvom sam zamišljao Devedesetku prije njenog osnivanja, kroji politiku i izmišlja kadrove.
Stjepan Šutalo, Stjepan Krešić, Miroslav Đevenica i Pero Marković i njihova stranka ne da trebaju izgubiti izbore u Čapljini, nego se u ime Boga moraju povući sa svih političkih funkcija u ovom nekada pitomom gradu.
Ovo bi bio odgovor njihovom predsjedniku Boži Ljubiću od prije dvije godine kad mi je rekao i pokazao dokument u kojem je stajalo da su upravo oni prešli u njegovu stranku. Znalci bi mogli reći, pa Pero nije odavno u politici, a i Đevenica je napušta. Jeste,ali kođene!
Njihova Zaklada kralja Tomislava koja je davno okarakterizirana kao zločinačka organizacija ponekad objavi i pokoju knjigu nekog lokalnog stihoklepca, ali uz nju braća "operu" keša koliko ga vrli pjesnik neće vidjeti u pedeset života. Ne mislim da je najbolje rješenje doktor Smiljan Vidić koji dolazi iz HDZ-a BiH ili Čovićeve stranke. Ali jedino realno moguće. Ne bi ga hvalio, ne što on nema kvaliteta nego naprosto što mi se još nije dogodilo da lijepe riječi pišem o političarima. Zato njegov dolazak na mjesto gradonačelnika mogao bi okarakterizirati maocetungovski "I noga u guzicu je korak naprijed"
Na njegov slogan kako ima lijek, mogao bi samo reći da ga za Čapljinu, poslije dugogodišnjeg pustošenja Pere Markovića i bratije, jednostavno nema nitko.
Dok završavam ovaj tekst, na mobilni tel.mi dođe poruka od drage prijateljice sa ne tako dragog radija."Ti si bio vizionar,evo nama kanala na PBS-u a od nas očito neće biti ništa"kaže moja drugarica.
Ona je mislila na radio na kojem trenutno radi, međutim ja mislim kako od Hrvata neće biti ništa u ovoj državi, dok god ih budu vodili oni koji u sloganu "Za narod svoj!" i "Završimo započeto!" ne vide ništa osim pljačke šušteće valute, bježanja u Hrvatsku i po potrebi treći kanal.
|