azličite reakcije oko smjene generalnog direktora BHRT-a Mehmeda Agovića najbolje zrcale svu podijeljenost bh društva i licemjernost političkih stranaka. Smjena generalnog direktora jednog ozbiljnog javnog servisa u svakoj
normalnoj zemlji izaziva reakciju javnosti gdje bi se trebala voditi polemika o kvaliteti njegova rada i tv kuće kojoj je na čelu.
Piše: I. Herceg
Međutim kako BiH nije ozbiljna zemlja ni BHRT ozbiljan javni servis izostala je rasprava takve vrste i sve je prebačeno u sferu politike, a to je u BiH područje u kojem je najlakše ''plivati'' odnosno tražiti argumente da svoju nesposobnost prikažete kao politički progon.
Ne ulazeći u motive predsjednika Vlade RS Milorada Dodika da preko Upravnog odbora BHRT-a u najmanju ruku potakne smjenu generalnog direktora BHRT-a argumentacija koju koristi stoji. BHRT kuća proizvodi slab i jednostran televizijski program, posebice kada je u pitanju informativni.
Uz to direktor Agović sa svojim suradnicima nije učinio ništa da se on popravi, jer sramotno je da krovni servis po gledanosti bude na petom ili šestom mjestu u državi. Nadalje. on i njegova ekipa nije učinila ništa na financijskog konsolidaciji BHRT-a, naprotiv gura ga sve dublje i daje argumentaciju svim svojim oponentima.
Upravo o ovim činjenicama nitko se nije rukovodio u svojim reagiranjima i argumentaciji za ili protiv smjene. Apriori sve reakcije iz, uvjetno kazano, bošnjačkog dijela FBiH bile su protiv smjene, iz RS-a za smjenu, dok su stranke s hrvatskim predznakom, tradicionalno, uglavnom suzdržane.
SDA se krajnje licemjerno poziva na nadglasavanje bošnjačkog člana UO, a upravo ta stranka svoju brojnost i princip većine nastoji maksimalno promovirati i iskoristiti. Najbolji primjer je federalna Vlada gdje njezin premijer Nedžad Branković unatoč žestokom protivljenju svih pet ministara iz reda hrvatskog naroda donosi odluke koje odgovaraju Bošnjacima, uz vrlo cinično objašnjenje kako Vlada nije Dom naroda i da se odluke donose većinom.
Na većinski princip SDA se poziva i služi kad god ima priliku, a desi li se obratno, onda je to majorizacija i to manjine nad većinom.
SDP stranka koja se voli samo reklamirati kako je za budućnost i višenacionalna, svojim reakcijama redovito se stavlja samo na jednu stranu. Retrogradnim pričama i ničim argumentiranom obranom kako je BHT jedna najrelevantnijih televizija te da je Agovićeva smjena nastavak politike RS-a na uništavanju jednog medijskog prostora na način kako je to činio Karadžić 1992. godine SDP diskreditira i sebe i BHRT.
Da je BHR-te bio samo za neke relevantan kao medije potvrđuje i reakcija HSP-a Đapić – dr. Jurišić izjavom kako je BHRT od samog početka ustrojen je na načelima koji su odgovarali političkim predstavnicima Bošnjaka i Srba, dok interese hrvatskog naroda nitko nije uvažavao. HSP naglašava, ono o čemu nitko ne govori u slučaju smjene generalnog direktora, a to je ''za reforme i promjene u bilo kojoj instituciji u kojoj se slabo radi ili stvara gubitak pa bilo to i u slučaju javnih medija''.
Uz stranke i novinari su se u BIH, po tko zna koji puta, podijeli oko odluke UO BHRT-a. Iz Udruženja BH novinari poručuju da će tražiti od OHR-a da se poništi odluka Upravnog odbora o smjeni generalnog direktora BHRT-a, a Udruženje novinara RS-a smatra da BHRT još nije uspio postati istinski servis svih građana BiH i da ne vide ništa sporno da nadležne institucije smijene poslovodstvo ako ono nije radilo dobro. Između podijeljenih novinara i političkih stranaka ''u sredini'' se našao OHR koji je ne svrstavajući se ni na jednu stranu procijenio kako Upravni odbor ima pravo smijeniti generalnog direktora ali su također žurno zatražili dokumentaciju od Upravnog odbora BHRT-a o toj odluci.
Prošlog tjedan UO FRTV-a smijenio je izvršnog direktor programa i direktoricu Federalnog radija. Nitko se nije očitovao, valjda što je smjena bila jednoglasna ili je FRTV za razliku od BHRT-a manje važna.