Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća moja generacija je imala, uglavnom, desetak godina. Krajem stoljeća, zagazili smo i u dvadesete. Nekome kratko a nekome i predugo vrijeme (zapamti Alberte alles is relativische), bili smo dio dvadesetog

Gledajući danas desetogodišnjaka, kako mi se pokušava pohvaliti turajući mi pod nos najnoviju Nokiu s video klipom na kojem predimenzionirani golemi crnački ud razvaljuje neku mršavicu, ne mogu ne primijetiti generacijske i životne razlike između nas dvoje.

Piše: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

Naravno, normalno je i prirodno da sve teče i sve se mijenja, kako davno reče Heraklit i da ne treba biti drugačije. Tek, za moju, a i ostale generacije, čisto iz nostalgično-sentimentalnih i zabavnih razloga slijedi mali vremeplov u doba kad smo mijenjali i presnimavali kasete, igre pokretali žetonima i komunicirali, gle čuda, fiksnom telefonijom. Pa krenimo vidjeti stvari koje nam je uzelo 21. stoljeće...

1. RAJE

'Raje' su dokaz da se Mostar može i bolje podijeliti, nego što je to slučaj danas. Iako ove podjele nemaju, odnosno nisu imale, političku ni nacionalnu osnovu, često se iz 'suparničke' raje znalo doći krvave glave ili razbijenog nosa. Raje su predstavljale, najkraće rečeno, čopore mlađih i starijih mangupa, koje su na osnovu najnižeg nivoa lokalpatriotizma, zaposjele svoje naselje-kvart, odredile mu granice i proglasile se mjerodavnim za nadležnost svih pitanja na dotičnom teritoriju. Saveznici i suparnici među rajama proglašavali bi se i mijenjali, slično kao i u politici, na osnovu tradicionalnih odnosa i trenutne situacije. Raje su nastale i puni procvat doživljavale osamdesetih godina, tako da smo (moja generacija) u njima uživali samo kao njihovi najmlađi pripadnici... Kasnije, u devedesetim, kohezijska pripadnost i homogenost 'raja' je oslabila iako je postojala s nekim obilježjima i dalje. Bilo je, i u naše vrijeme, sredinom devedesetih, popularno da se dvjesto ljudi 'pobije sto na sto' (smijeh autora). Sjećate se masovne tučnjave između Avenije i Rudnika? Pa onda između Experimenta i Bijelog Brijega? Neki dan, idem na posao i prolazeći kraj zgrade 'kamenog' MUP-a sretnem dvojicu malaca koji trčeći ostatku svog društva, bez daha, s dvije 'hege' u ruci viču: 'Napala nas dva Demona'. I meni bi drago. Ne zato što su ih napala, nego što još uvijek negdje 'raje' postoje kao oblik, pa makar samo teritorijalnog, raspoznavanja. I zato, bar na trenutak, budim iz sna sve one kojima su imena MOSCOW, EAGLES, LITTLE FURIA, DOLINA GRKA, SKIDROW, DEMONS, CONDORS, MLJEKARI, WILD WEST, KRPIĆA BRONX, HARLEM, ITALY, ZLE MAJKE, KERAMIČARI, IMPERATORI, IDIOTI, CCCP, IZRAEL, BWB, PIRATES, ZEALOTS, GROBARI, RADIĆA BRONX, CRETENY, AVENUE GANG, CHS, CHINOOK (oprostit ćete ako sam nekog izostavio), nekada nešto značila…

2. SALONI ZABAVE

Današnjem klincu saloni zabave su potpuno nepoznat pojam. Danas imaju vrlo sličnu stvar, nemaštovitog naziva – igraona. Princip između salona zabave i igraone je isti, iako – razlike su ogromne. Dok se u klimatiziranim, umreženim igraonama igra najsuvremenijih simulacija, salon zabave bio bi smješten u relativno malom prostoru, nakrcan s manje ili više najnovijih i najmodernijih arkadnih dostignuća, obvezno s najmanje jednim fliperom, a kao 'light motiv' u većini slučajeva je služio poker aparat. I to onaj koji se 'uključuje' na ključ (jedan okret – 10 kuna), gdje se gađa veća-manja, i koji se, ako ste raja i znalac a ne levat, može 'naštancati' uskim metalnim predmetom – najčešće viljuškom. Zalomio bi se tu i poneki pikado, a oni bolji i veći imali bi i bilijar. Saloni su imali jednog stalnog radnika koji bi prodavao žetone i 'uključivao' poker aparate. U salonima zabave bi trošili svoje novce za užine, džeparce te bilo kakva primanja koja bi kao klinci ili fićfirići ostvarili. Sjećam su, da su najžešći saloni bili jedno vrijeme u Radićevoj ulici, na mjestu današnje apoteke i preko puta male pošte na ulazu u Experiment. Aerofighters 2, Dream Soccer 94, Operation Wolf ...ne mogu se mjeriti razlučivošću, brojem piksela i igrivošću s Crysisom, Airborneom, "kanterom" ili NFS-om, o fliperima Whitewater-u i Indiani Jonesu da ne govorimo, ali srce ionako ima čudna mjerila, zar ne?

3. AUDIO I VIDEO KASETE

Danas, rekli bi 'Letu štuke', svi su digitalni, električni. Danas, vozeći se u autu ili sjedeći u fotelji, daljinskim upravljačem ili bez njega prebacivamo pjesme, albume, izvođače na nosaču zvuka, pa i rotiramo same nosače zvuka samo jednim klikom. Sjećate se one kasete Azre koju ste posudili, a nikad vam nije vraćena? Još uvijek žalite za njom? Nekada, kad je meni muzika bila jedna od tri najvažnije stvari na svijetu, kaseta je bila primarni nosač zvuka. Bila je suvremenija od ploče, a CD smo ionako gledali samo na seriji 'Beverly Hills'. Sada, s vremenskim odmakom nalazim neke nostalgične čari u premotavanju cijele kasete da bi se poslušala jedna pjesma, pa opet vraćanje iste pjesme da bi se poslušala iznova uz nepostojanje spoznaje da će za samo koju godinu ili više biti izmišljene tipke NEXT, PREV, REPEAT i SHUFFLE...Nije bilo Interneta, downloada, legalnih ni ilegalnih pržionica kompilacija. Kasete, odnosno muzika se, smijat ćete se, kupovala, a ako se htjelo neku kompilaciju valjalo je sjesti ispred linije s duplim deckovima i premotavati i presnimavati željene pjesme. Ako ste, kojim slučajem, imali liniju koja najbolje presnimava u raji – bili ste osuđeni presnimavati ne samo svoje nego i tuđe kasete. Baš iz tog razloga, poželim bar po jednu vruću klempu svim onim koji uđu u CD shop, kažu: 'Molim vas .mp3 kolekciju Azre. Pet maraka? Izvolite, hvala, doviđenja'. U svih 60GB kvalitetne muzike koju danas posjedujem, nema ni upola ljubavi koliko u staroj kutiji od Asics tena u kojoj čuvam najposebnije kasete…

4. ZVIŽDANJE POD PROZOROM ILI BALKONOM

Zamislite da je petak ili vaš omiljeni dan za izlazak. Dogovorili ste se s prijateljem ili ekipom, čekate već neko vrijeme a nitko se ne pojavljuje. Naravno posežete za mobitelom i zovete: "Pa gdje si dosad čekam već tri minute, požuri jebem te škrbava!" Vjerojatno ste jedan drugom super turbo mega broj, pa se po povoljnoj cijeni jedan drugom sjećate roditelja u sličnim situacijama. Kako rekoh, iz čisto sentimentalnih i nostalgičnih razloga bude mi toplo oko srca kad vidim nekoga kako zviždi pod balkonom i dere se – Cicoooooo! Prije samo desetak godina i još malo, svakodnevno smo se dovikivali, kreveljili i zviždali jedni drugima pod prozorima i balkonima. Danas, kad s obitelji i prijateljima imam 24/7 komunikaciju preko MSN-a, Yahoo-a, ICQ-a, mobitela, super brojeva, Skypa, danas kad po tri dana po kući tražimo slušalicu fiksnog telefona, danas kad rezultate lige prvaka gledamo na livescoru na ekranu mobitela, bude mi toplo oko srca kad čujem nečiji zvižduk svezan uz nečije ime. Podsjeti me na vremena kad sam i sam, pazeći na kućni red, zviždio i čekao da se iza mahovine ili puzavca pojavi kuštrava glava, koja će za desetak godina manipulirati vodećim bh portalom.

5. KUPANJE U RADOBOLJI

Postojala su naime vremena, kad je glavno kupalište gradske čeljadi bio stanoviti zavoj na rijeci Radobolji. Oko gradskog bazena bili su rovovi, u sam bazen nije smio ući ni američki CSI, Neretva je bila, doduše popularno mjesto, ali mjesto na kojem su, u to vrijeme, dvije grupe mogle koegzistirati cijelih 10 sekundi dok ne poleti kamenje s obje strane. More? Šta je to, jede li se, možda? Radobolja se nametnula kao odlično rješenje. Ne daj bože da bi neko mislio da je to iz kukavičluka ili sličnih razloga. Raja iz, recimo, Bakijine luke nije nikad došla na Radobolju da se kupa, a raja iz Duma su imali 'štek' u svom dijelu Radobolje. Na Radobolji bi gradili brane i pravili umjetne bazenčiće. Najpopularnije mjesto je bilo petstotinjak metara zapadno od trim staze, na zavoju, kraj otvorenog bunara. Tu se znalo iskupiti i po tridesetak ljudi odjednom. Trideset ljudi odjednom u vodi. A voda – Radobolja. Možda nismo znali bolje, možda nismo imali bolje, ali neki od najdražih događaja u djetinjstvu kao i neke najvažnije inicijacije u punopravne pripadnike muškog društva odvijale su se upravo na kupanju na Radobolji.

(Kraj prvog dijela)