A

Ako, recimo čitamo Andrića, izgleda da je neke priče, bukvalno pisao jučer za neko današnje izdanje ozbiljnih časopisa.

Piše: Emil Karamatić

''U Bosni i Hercegovini'' postaje sve tješnje i mračnije, politički sukobi su sve češći, život je sve teži, sve je manje reda i izvjesnosti. Stalno se povećava broj usta koja jedu, dok broj ruku koje rade ostaje isti'' pisao je Andrić.

Upravo zbog ovakvih odnosa, ljudi su, barem oni pošteniji, a ima ih, i u većini su, naviknuti govoriti kako će valjda nekad biti bolje. I tako već nekih, ko zna koliko godina, s generacije na generaciju, ponavlja se upravo to-kako će biti bolje. A boljeg već odavno ni na pomolu.

Skeledžijo,skeledžijo prevezi me preko
Moja mala,moj doktore zašto si daleko
Skeledžijo,skeledžijo sneg će skoro pasti
Skim ću onda skim ću onda bele konje krasti.
(Garavi sokak)

Kako u BiH, tako i u susjednim zemljama, nastalim raspadom Jugoslavije, često možemo čuti za one koji su najokorjelijim ratnim profiterstvom zaradili novac kako su se snašli. I uistinu oni su se snašli, dok je većina građana nesnalažljive prirode i u toj svojoj nesnalažljivosti uvijek imaju prostora za žal nad onima koji su ih stjerali u ćorsokak iz kojega ih ne može izvaditi ni David Coperfield.

Postavlja se pitanje, što učiniti i na koji način, koristeći provjerene monstruozne metode, a da ne snosite bilo kakvu odgovornost, najjednostavnije zaraditi novac. Kao prvo, morate uzeti dvojno državljanstvo, preporučljivo je državljanstvo Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Drugo, kad već imate državljanstva, vrlo jednostavna metoda je imati osobne karte dviju država. Sljedeći korak, koji morate napraviti je, odrediti državu ili grad u kojem ćete živjeti ili snimati mogućnosti za nelegalni „biznis“.

U četvrtoj fazi počnite se baviti sitnim prijevarama. One vam moraju otvoriti vidokruge za teški kriminal, kao što su mito, korupcija, izbjegavanje plaćanja poreza, nezakonita privatizacija ili ako vam je ovo premalo, opljačkajte, recimo, neku domaću banku. Ako je ikako moguće da sve prođe bez ljudskih žrtava. Ovakav ''biznis'' izgradite u državi koju manje volite.

Peta faza vašeg djelovanja povezana je sa sudskim tijelima, kad otkriju vašu djelatnost, ni u ludilu nemojte odmah bježati. Odazovite se na suđenje, ne zbog toga što mislite da trebate odgovarati za nedjela, nego zbog promidžbe. I oni koji nisu znali da postojite saznat će-vaša je svaka naslovnica dnevnog i tjednog tiska. Da se primijetiti, već se lijepo zabavljate. I tu nije kraj priče, ispred vas je mukotrpan, ali isplativ posao.

Skrušeno saslušajte prvostupanjsku presudu. Ona će uglavnom glasiti na nekih desetak godina, što i nije neka Bog zna, kazna. Kad ste već osuđeni, pa niste valjda toliko ludi čekati drugostupanjsku presudu.

Ne, to nasmijete učiniti, velikom brzinom se morate spakirati i bježati u državu koju više volite, odnosno onu koju niste pokrali. Nije isključeno da vas u državi u koju ste namjerili bježati proglase čak i mučenikom, i to onim za kojim suze liju kao u Škorinoj pjesmi ''Sude mi''.

U predzadnjoj fazi vi ste već slobodan građanin, šetate se gradom, kojeg ste oduvijek voljeli, a uzgred rečeno, puni ste ko brod.

U zadnjoj i najljepšoj fazi kad vaša zabava doživljava vrhunac, ponekad pogledate centralni dnevnik i tiskovine države koju ste pokrali i države u koju ste pobjegli. Uistinu je lijepo gledati premijere vaših država kako se glođu oko vašeg izručenja. Ako ste pomislili da je ovaj recept izmislio doktor Ognjen Šimić, grdno ste se prevarili Ovaj recept je provjeren, a već već odavno ga koriste neki visoki dužnosnici HDZ-a, beli se njima može vjerovati, zna to dobro Ivo Sanader.

Svima nam je poznato kakao su iz BiH pobjegli hrvatski mučenici Ivan Bender i Ante Jelavić.
Sličnost između ove dvojice i doktora Šimića je upravo u metodologiji medijskog djelovanja. I jedan i drugi i treći su pričali o zavjerama, samo što nas danas Šimić obasipa pričom kako je pobjegao iz užasne države, u svjetski priznatu demokraciju, tj BiH.

Kako vidite, ako vidite, razlika je u odbiru smjerova kretanja odnosno bježanja. Ma koliko o njima pojedinci pokušavali pisati u desetercu i hvalospjevima, ovdje se radi o balkanskim protuhama koji su u stanju ispričati mučeničku priču nad kojom pojedini novinari trebaju suze liti dok pišu svoje retke.

E jebi ga Šimiću, nisam jedan od tih, ma koliko znao da hrvatsko, a pogotovo bosanskohercegovačko, sudstvo ima propusta.