Kompleks od Mostara liječe rušenjem grada Ispis E-mail
Mostar - Obratite pažnju | Petak, 22 Kolovoz 2008

Image
I
dok je Mostar već godinama, za razliku od drugih gradova u BiH, u iščekivanju donošenja novog urbanističkog te novog regulacijskog plana, građani ovoga grada svakodnevno su svjedoci "legalnog nestanka" objekata po kojima je grad na Neretvi prepoznatljiv već više od jednog stoljeća.

Akademski slikar i arhitekt Marin Topića kazao je u razgovoru za Dnevni list, kako je Mostar bio prepoznatljiv po brojnim objektima iz doba austrougarske uprave koji su mu davali obrise pravog srednjoeuropskoga grada.

"Austrougarska je bila okupator, ali je izgradila objekte koji su nas nakon 400 godina vratili u Europu. Nažalost, ti objekti sada polako nestaju. Nakon rata nijedan takav objekt nije obnovljen, dok se Stari grad obnavljao. Trebamo se zapitati tko koči njihovu obnovu, a smatram da su to ljudi na vlasti", istaknuo je Topić.

Image

 
Proteklih je dana, u sklopu tzv. javnih rasprava o novom regulacijskom planu, iznesena jedna u nizu nebuloza o gradnji četiri kolničke trake na potezu od hotela Sivrić do zapadnog izlaza iz grada kod groblja Masline, opravdavajući to potrebom prometovanja većeg broja kamiona i autobusa ovom dionicom. Dodajmo i to da je stanovnicima Zahuma poručeno da će Ulica fra Didaka Buntića, od Balinovca do Prve osnovne škole, također imati četiri trake. Time im je jasno rečeno što će se dogoditi s njihovim obiteljskim kućama, kao i drvoredom lipa.

Upravo su ti isti predlagači zaboravili što su prije nekoliko godina obećavali, da će za potrebe uklanjanja autobusa i kamiona iz središta grada biti izgrađena zapadna zaobilaznica - od Ulice bleiburških žrtava, nadvožnjakom preko Bakšima, do magistrale prema Žovnici. No, kako su novac potrošili za "važnije stvari", uradit će se bilo što, pa makar i po cijenu uklanjanja prepoznatljivih gradskih cjelina.
 

Topić tu ponajviše krivi osobe koje su 1992. i 1993., kako kaže, iz zapadne Hercegovine došle u Mostar i Mostarcima uzele novčanike.

"Malo je tko od njih došao živjeti u Mostar, nego rade do 3 sata i tada nam s novčanicima bježe iz grada. Ali je svaki od njih kupio stan u gradu. Nek' se nađe. Njihov problem je što imaju kompleks Mostara, ali nemaju kompleks od uzimanja novčanika", kazao je Topić.

"Sramota je da ni u jednoj imalo značajnijoj firmi direktor nije iz Mostara. Ispada da Hrvat u Mostaru može imati sve osim novčanika. Mi smo samo obični statisti i bijeda, a u gorem položaju nismo bili u posljednjih 500 godina", dodao je Topić.

Naime, poznata je činjenica da se u ovaj grad u posljednjih 16 godina, spletom ratnih okolnosti, sjatilo i do tridesetak tisuća ljudi sa svih strana, a poglavito iz ruralnih sredina.

Stoga je posve normalna stvar da će se upravo oni, koji su već desetljeće i pol naučili živjeti u gradu, danas ponovno teško vratiti na periferiju. Premda je, svakako, većini, prije svega starih ljudi, bilo teško napustiti dom i sve stečeno u životu, mnogima je ipak - "upala kašika u med".

No, kako je dobar dio takvih doseljenika danas involviran u aktualnu vlast, ne čudi nas činjenica da se svakog dana u Mostaru, prije svega u alejama oko Rondoa uklanjaju objekti iz razdoblja austrougarske uprave, kako bi se na istima gradila nova betonska zdanja za "nove građane".

Sve bi to bilo nepotrebno kada bi se, urbanističkim planom, prirodnim putem grad širio na sjever, odnosno jug. No, tko će "opet na selo". Svatko, naravno, hoće u strogo središte grada, pa i po cijenu rušenja tog istog grada.

"Ukloni! Pravit ćemo betonsku zgradu, dio za sebe, a dio ćemo prodavati za 3.000 maraka po četvornom metru!"

I dok su se mnogi 1999. čudili riječima tadašnjeg ravnatelja Zavoda za zaštitu kulturno-povijesne baštine HZHB kada je govorio da će s pravom mnogi, koji dođu u ovaj grad, reći da su Hrvati u Mostar došli 1992., jer, "uklanjajući zdanja stara više od stoljeća u kojima su živjele hrvatske građanske obitelji, te u kojima su bile najvažnije nacionalne institucije i na njima izgradili neugledna betonska zdanja, sami stvaraju takav dojam o sebi", bio je u pravu.

Naravno, nekome ne odgovaraju gospodske kuće i zelene površine, jer ih bilo kakva kuća previše podsjeća na kamene neugledne seoske kuće u kojima su odrasli, a zelene površine na njive i polja koja su svakodnevno obrađivali. Jer, to treba zaboraviti, danas su postali "gospoda"!
Komentari (151)Add Comment