K

Svako otvorenje izložbe u ovoj galeriji prati veći broj publike koja nerijetko na otvorenju završi ispred samog ulaza u galeriju, ne samo zbog malog prostora, nego i zbog većeg broja slikara koji dođu na otvorenje, ali i publike koja želi vidjeti nove tokove u slikarstvu, susresti se, porazgovarati, razmijeniti iskustva.

U protekla četiri mjeseca realizirano je pet različitih izložbi (izložba Maje Rubinić i Marija Šunjića bila je prva, zatim Vladimira Mićkovića i Ivane Marijanović, Zorana Zelenike, Romele Crnogarac, a posljednja postavljena je bila kombinacija djela jedne kiparice i jedne slikarice - Mišele Boras i Ivane Brkljače.

Brkljača je prošle godine diplomirala na ALU-u Široki Brijeg, a predstavila se djelima nastalim posljednjih desetak mjeseci rađenih tehnikom akrilika na platnu.


Rubinić kaže da njima u Virusu nije cilj opterećivati se brojkama - koliko je toga godišnje izloženo, nego je bitna zatečena atmosfera na izložbama.

Svaki mjesec, s obzirom na okolnosti u kojima žive i rade, pokušavaju dati sve od sebe, pa nema programa u smislu da će nekoga odbiti ili zanemariti ako se ne uklapa u određeni koncept, ''Zaista mi je bilo fantastično kako su ljudi uopće dolazili na zadnjih par izložbi kad je bilo nesnosno vruće'', kazala je za Dnevni list Maja.

Posebno joj je drago da su mladi autori zauzeli jedan zdrav stav da animiraju publiku na jedan kulturni način, a ne da su oni uvijek 'ti odbačeni', 'ti ostavljeni' i da tako ustvari sami i dokazuju sve predrasude o svojoj nekomunikativnosti i zatvorenosti kao slikara.

'' Tako da je ovo stvarno lijepo zato što je uspjelo povezati i raširiti i možda i potaknuti stvaranje neke nove energije, stvaranje neke nove misli'', kaže Maja.

Kada su otvorili galeriju Maja i Mario nisu očekivali baš ništa - u projekt su ušli puni entuzijazma, bez ikakvih kalkulacija i nisu razočarani.

''Budući da ni sami nismo ništa očekivali, ne u smislu dobrog ili lošeg, nego jednostavno smo krenuli bez ikakvog apetita i ambicije da sebi određujemo faktor sreće - što je uspjeh a što neuspjeh, a sto puta sam rekla da smo se svi mi iz ovog zanimanja pomirili s nesigurnošću toga što nemamo uredski posao i nemamo suvereno zanimanje u današnjem Mostaru, u tom smislu često smo se i ugodno iznenadili'', kaže Maja.

A publika, kaže, bez obzira koliko bila likovno (ne)pismena, interesira se, i kad i ne zna, najvažnije je da ima želju nešto novo saznati.

''To je najljepše od svega, to je početak razvoja građanskog duha'', kaže Maja.