Mostar - Kultura | Nedjelja, 09 Prosinac 2007
 U gradu kojem je kultura rekla pa-pa maco, i otišla kao da je nikad bilo nije, pojavile su se dvije predstave od dvije mostarske glumice koje jesu Kultura i jesu Teatar u svojoj srčiki. Da se razumijemo, uzeti tekst, izaći na scenu, izigrati ga kakogod
pred nekim i reći evo, predstava, teatar, kultura je čisti ku*ac. Treba talenta, volje i želje. Da se gori od to troje ko rasprskavajuća granata.
Zato se ne čudim što nitko ne ide u kazalište jer u većini predstava koje se mogu pogledati jednostavno nema teatra. Pod tim podrazumijevam da nemaju moć da zalijepe publiku (koja uživa) za sjedišta i prikuju joj oči na igru onoliko koliko predstava traje. (Da, to se događa. Ne, ne samo umjetnicima i čudacima, nego mesarima, prištavim tinejdžerima, automehaničarima od 60 godina koje je život sažvakao kao čunga-lungu i svemu ostalom što hoda, a ne mora imati ni pola mozga)
Piše:
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
U mostarskim teatarskim kućama nema umjetnosti, zato nema ni teatra. Nije ih kriviti. Nema ni para ni ekonomije ni države, pa kako će biti i umjetnosti?
E, bit će!
Razlog što sam se odlučio pisati ovo je taj što sam na moju sveobuhvatnu radost sinoć i prije nekog vremena pogledao predstave: Krvopija (Šemsudina Gegića), koju je maestralno odigrala Jelena Kordić i Kvartet (Heiner Muller) koji je odigrala Vanda Boban.
Ove dvije glumice jednostavno i beskompromisno znaju šta je teatar. I nije to da se oni malo bolji, principom 'Prvi u selu' ističu. Ne, ne. I da su na bilo kojem drugom mjestu na planeti (što je, nažalost, moguće da će biti), one bi jednostavno i beskompromisno znale kako da naprave teatar. I to je nenadjebljivo. I to je u Mostaru. I to je prilika da se pogleda Dobra predstava. Ona nakon koje ćete htjeti da opet pogledate neku dobru predstavu (samo što je vjerovatno neće biti u bližoj budućnosti, jer su dobre stvari malo dozirane)
Krvopija je odigrana sinoć u Narodnom pozorištu (Studio 64). Jelena Kordić je u ovoj monodrami apsolutno eksplodirala talentom i izazvala otvoreni aplauz usred predstave, što je, kod profilirane teatarske publike (a takva je sinoć bila prisutna) nečuveno. No kod aplauza nije stalo, toliko lična, kreativna, iskrena i snažna igra je izazvala da su se moje, a i noge ostalih prisutnih dobrano tresle pri izlasku.
Predstava se može pogledati večeras (nedjelja, 09.12.'07.) u 8 navečer u Narodnom pozorištu (Studio 64).
Kvartet je kultni tekst Heinera Mullera, prema kojem je snimljen onaj legendarni film Opasne veze s Johnom Malkovichom i prsatom Umom Thurman, te ona hrpa filmova Okrutne namjere 1, 2, 3 itd. Sa pohotnim i prepredenim omladincima.
E, Vanda Boban, pod mentorstvom naviše pomenute Jelene Kordić uzela taj tekst da radi kao monodramu. I uradila je pre*benu predstavu! Dinamično, privlačno, senzualno, erotično, samo su neke riječi koje to mogu opisati. Gledao sam Vandinu premijeru. Koliko je tu nabijena iznimna količina kreativnosti i dobre glumačke igre koja je eskalirala iz, teatra željne, Vande. I dan danas vrtim film i mislim o toj predstavi. Jer Vanda zna šta je teatar i Vanda zna da igra.
Kvartet se može pogledati u utorak (11.12.'07.) u 8 navečer u Maloj sceni HNK.
Ovo je dobro doba za teatar u Mostaru. Ovog će se perioda sjećati kao perioda kad su se mogle pogledati dobre predstave u Mostaru. Ovo će se spominjati kad voda proteče. Oni koji sad pogledaju ove glumice i njihove nenadjebljive igre koje se dešavaju sad i ovdje, bit će jako, jako zahvalni.
 |
Prikaži/Sakrij komentare - Bljesak.info ni na koji način ne odgovara za korisničke komentare