J

Mogao sam skočiti do pizzerije da uzmem pizzu. Najedem se, a brzo gotova. Takav je bio i moj dan jučer. Večer pala, a neda se kuhati pa na nas najbolji način idem pojesti nešto.

I tako me moj lijepi autić odveze do pizzerije Viva – Mateo. I malo po malo naručili mi pizzu i ono sat vremena čekali da se ispeče ono ima gužve, a nigdje nikoga. Riječ po riječ izmjeni se dosta riječi. Ono došlo vrijeme da se krene i račun dođe, a tamo nigdje računa (nas su učili ako nisi dobio račun nisi dužan platiti i još tako stoji na vratima), a tamo kad ga na napokon dobiješ nakon velikog broja upita za računom ostaneš bez teksta pa pogledaš one cijene sa jelovnika i one na računu i nikako se na slažu pa se zapitaš tko koga pravi glupim ovdje.

Kad upitaš konobara kako se račun ne slaže nikako dobiješ neki odgovor kao "mi tako naplaćujemo" nije isto kao na jelovniku.

Pa se onda uzmem pitati "Tko koga pravi glupim" ne živimo u prastarom dobu da ne znamo čitati i zbrajati pa ne znamo izračunati koliko je 3+5 možda oni misle da se to množi pa dobiju 15 jer su oni nekim čudom dobili 15 a ne 8.

Tako dragi moji otvorite oči prije nego platite račun i nemojte učiti na tuđim greškama", stoji na kraju pisma nezadovoljnog građana J.