BiH - Obratite pažnju | Petak, 08 Kolovoz 2008
S redinom svibnja ove godine preko jednog “lokalnog predstavnika” američke kompanije Fit Frog Technical Services (FFTS) sa sjedištem, navodno, u teksaškom gradu Austinu sarajevskim policajcima i bivšim vojnicima
plasirana je informacija o šansi za odlično plaćen posao u Iraku.
Jedan od devetnaest Sarajlija koji je nasjeo na primamljivu priču, 37-godišnji fakultetski obrazovani policajac priča kako je ponudu shvatio veoma ozbiljno i zbog odlaska u Irak napustio posao na osiguranju Veleposlanstva SAD-a u Sarajevu.
Kako tvrdi, nije imao trunke sumnje, posebno jer mu je informaciju o poslu u Iraku prenio blizak prijatelj i radni kolega.
“Odlučio sam da prihvatim ponudu jer mi je obećana zarada od 4.700 USD mjesečno čime bih mogao vratiti hipotekarni kredit koji otplaćujem. Četiri dana prije nego što smo krenuli na putovanje u neizvjesnost obaviješten sam o terminu polaska i rečeno mi je da odmah dam otkaz na poslu. Učinio sam to. Pošto nisam ispoštovao otkazni rok, za sva vremena sam zatvorio sebi vrata u američkom veleposlanstvu.”
Ovaj Sarajlija u razgovoru za Slobodnu Bosnu nadalje priča kako su s predstavnikom FFTS-a nekoliko dana prije putovanja komunicirali uglavnom putem e-maila. Nikog od budućih poslodavaca prije dolaska u Bagdad nije upoznao. Ostalih osamnaest ljudi, s kojima će sredinom svibnja ove godine krenuti na put u neizvjesnost, sugovornik Slobodne Bosne također je upoznao neposredno pred polazak iz Sarajeva.
Kasnije su shvatili da je teško doći do informacija o američkoj firmi za koju su trebali raditi, Fit Frog Technical Services.
Ispostavilo se da je riječ o posredničkoj firmi koja u BiH novači radnike za druge poslodavce, odnosno krajnjeg klijenta, kako tvrde, američko ministarstvo odbrane.
Potpredsjednik FFTS-a, kojeg su naši radnici upoznali tek po dolasku u jedan od prihvatnih kampova u Bagdadu, je izvjesni Tom Mixon a pojavljivao se uglavnom u društvu svog asistenta Dona Rectora.
Ni nakon dolaska u Bagdad, tijekom kontakata sa predstavnicima FFTS-a nisu imali više informacija o tome što ih u Iraku očekuje.
“U Sarajevu smo elektronskom poštom dobili primjerak ugovora koji je trebalo da potpišemo. Međutim, bila je i to laž tako da smo svi ponijeli svoj primjerak u Irak nadajući se da ćemo ga nekada potpisati.”
Neposredno prije polaska na put organiziran je sastanak u jednoj teretani u sarajevskom naselju Stup, gdje su se navodno buduće kolege trebale međusobno upoznati. Tek tada su upoznali i službenog predstavnika FFTS-a Joea Goersmeyera.
Kasnije se ispostavilo da je Goersmeyer bio zadužen za novačenje zainteresiranih za posao, a za tu uslugu je svaki radnik mjesečno trebalo da plaća po 500 američkih dolara. Sugovornik Slobodne Bosne pretpostavlja da je riječ o dijelu novca kojim su plaćani lokalni ''posrednici'' zaduženi za animiranje kadrova iz BiH.
Po dolasku na bagdadski aerodrom, preko Istanbula i Ammana, 29. svibnja, podijeljeni su u dvije grupe a jedan broj ljudi privremeno je smješten u jedan prihvatni kamp u blizini centra grada.
“Mi smo ostali na aerodromu i čekali, navodno, da nam odobre dokumente potrebne za ulazak u kamp. Tijekom deset sati provedenih na aerodromu nagledali smo se svega. Skupine ljudi iz cijelog svijeta došle su u Irak da rade kao i mi. Neki od njih su danima čekali na aerodromu bez hrane i vode”, priča Sarajlija.
Za to vrijeme nemaju nikakav kontakt s obitelji, bh. vlasti nemaju informacija o njihovoj sudbini u Iraku a nemaju još pismenih garancija za posao i osobnu sigurnost, jer ugovor još nisu potpisali.
U kampu u blizini bagdadskog aerodroma ponovo su se početkom lipnja susreli s grupom koja je prethodno odvedena u nepoznatom pravcu. Narednih nekoliko dana proveli su u šatoru, bez hrane i higijenskih uvjeta. Tek nakon nekoliko dana pojavili su se predstavnici kompanije.
“Očekivali smo da budemo raspoređeni na buduće radne zadatke, jer je ugovorom bilo predviđeno da radimo u jednom vojnom kampu u blizini Mosula. Međutim, ubrzo smo došli do spoznaje da smo zapravo radna snaga koju FFTS nudi drugima i da nam niko ne garantira da ćemo posao uopće dobiti. Nakon intervjua, obaviješteni smo da su spremni zaposliti samo petero ljudi a da ostali mogu ići kući!?”
Sarajlija priča kako je nakon toga njihovom strpljenju došao kraj. Uslijedio je verbalni sukob sa predstavnicima FFTS-a. Većina ljudi iz njegove grupe, tvrdi sugovornik Slobodne Bosne, prije dolaska u Irak napustila je u BiH relativno dobra radna mjesta i nakon velikih obećanja nisu ni sanjali da je obećanje o sigurnom poslu zapravo velika laž.
Pa ipak, njih petoricu “sretnika” FFTS odlučuje angažirati, ali prethodno su ponovo nekoliko dana proveli u šatoru, u jednom od bagdadskih vojnih kampova. Sljedeća destinacija bio je kamp u bagdadskom predgrađu Sadr City, inače poprištu čestih bombaših napada.
“Pet dana u kampu ličilo je na boravak u zatvoru. Bili smo bez hrane i mogućnosti komunikacije sa vanjskim svijetom. Preživjeli smo zahvaljujući pomoći ljudi iz Ugande, angažiranih na osiguranju kampa.”
Skoro deset dana nakon dolaska u Bagdad uslijedio je ponovni susret sa predstavnicima kompanije tijekom kojeg su bh. radnici insistirali da konačno potpišu ugovor o angažmanu. Posebno su insistirali na životnom osiguranju zbog eventualne isplate odštete obiteljima ukoliko se njima nešto desi, jer su boravili u opasnim ratnim zonama.
Međutim, nakon višesatnog sastanka, predstavnici kompanije ponovo ih odlučuju vratiti u prihvatni centar u blizini bagdadskog aerodroma gdje konačno potpisuju ugovore, ali samo s petoricom ljudi.
Šokirani saznanjem da su namamljeni praznim obećanjima, za jedanaest Sarajlija jedina opcija bila je povratak u BiH. Potpredsjednik FFTS-a Tom Mixon pokušavao je i ostalima osigurati angažman u Iraku ali, kako tvrdi sugovornik, samo zato što za svakog koga zaposle u ovoj zemlji navodno od američkog ministarstva odbrane kompanija mjesečno dobiva 7.000 USD.
Samo još četvorica ljudi iz grupe imali su sreće da ih naknadno angažira jedna slična američka kompanija. Ostali su se, nakon neizvjesnosti koja je trajala nekoliko tjedana, morali vratiti u BiH.
“Rajko i ja smo igrom slučaja i završili u Mosulu i naredna dva mjeseca imali zadatak organizirati osoblje i infrastrukturu potpuno novog vojnog kampa u blizini Mosula. Strpljivo smo čekali prvu plaću. Međutim, kada smo dobili vijesti od kuće da nam novac uopće nije uplaćen na račun u banci, najblaže rečeno, uhvatila nas je panika. Gospoda iz FFTS-a nisu odgovarala na brojne mailove sve do momenta kada smo odlučili dati otkaz. Organizirali su sastanak, tijekom kojeg su nam samo ponovili prazna obećanja.”
Nakon raskida ugovora s ovom kompanijom, Sarajlija je trenutno, uz posredovanje druge kompanije, angažiran u vojnom kampu u Sadr Cityju i nada se da će polovinom rujna konačno dobiti prvu plaću u Iraku.
Sedmorica ljudi rade u nekoliko iračkih vojnih kampova. Preostalih jedanaest, prema saznanjima sugovornika Slobodne Bosne, vratili su se obiteljima u BiH, s kojima tri mjeseca nisu imali nikakav kontakt, i pokušavaju se ponovo vratiti normalnom životu.
 |
Prikaži/Sakrij komentare -- Napomena -- Komentar koji korisnici prijave 7 puta automatski se briše. Komentar koji zaradi 3 negativna glasa bude skriven