Mostar - Gospodarstvo | Utorak, 29 Srpanj 2008
S vako moderno društvo se mjeri po razvijenosti infrastrukture, gradnji auto cesta, modernizaciji obrazovnog sustava, razvijenosti poljoprivrede i trgovine, po stabilnosti mirovinskog i zdravstvenog sustava...Jasno je gdje naše društvo
pripada, a i dobili smo potvrdu od strane Svjetske banke koja govori da se naši gradovi, Mostar, Sarajevo, Banja Luka, nalaze na dnu ljestvice u Jugoistočnoj Europi po lakoći poslovanja.
Potrošači, po definiciji, uključuju sve nas. I mene kao predsjednika SAD-a. Potrošači su najveća gospodarska skupina na koju utječe skoro svaka javna ili privatna gospodarska odluka. Oni su najvažnija skupina čiji se stavovi vrlo često ne čuju. Glas potrošača mora se čuti!
John F. Kennedy 1962. godine
To govori mnogo kada je riječ o prizvodima i uslugama koje plaćaju potrošači u Bosni i Hercegovini, odnosno, svi njeni građani. Potrošači su svi građani koji koriste neku uslugu ili proizvod.
Na probleme nailazimo u zdravstvenom i mirovinskom sustavu, postojanju monopola, sustavu obrazovanja, slabu informiranost potrošača, loše usluge u javnom sektoru, loše uvozne proizvode, opasne prehrambene artikle... itd. Građani BiH po zakonu o zaštiti potrošača, imaju pravo na izbor, sigurnost, kvalitetne informacije i slobodu pri potrošnji roba i usluga.
Zdravstvena sigurnost je uvjet razvoja svake zemlje. Zdravlje ne smije biti pitanje cijene. Država mora omogućiti besplatno liječenje svima te učiniti zdravstveni sustav dostupan svakome, bez obzira na njegovo imovinsko stanje, regionalnu ili nacionalnu pripadnost.
BiH je jedna od rijetkih zemalja modernog svijeta koja nije odvojila privatnu liječničku praksu od državnog sustava zdravstva. Na taj način oni postaju konkurencija a ne kao nadogradnja jednog sustava na drugi.
U pravilu ova problematika dovodi do stvaranja raznih lobija u zdravstvu te dovodi do povećanja korupcije, što svi potrošači osjete na svojoj koži u vidu plaćanja skupih lijekova i usluga. Naravno da je i javna usluga u zdravstvu time znatno pogoršana a medicinsko osoblje s razlogom nezadovoljno.
BiH je potpisnica Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju EU što nedvosmisleno govori o neophodnosti uspostavljanja liberizacije tržišta gdje vrijede unaprijed zadana pravila igre. Pozitivni ambijenti u poslovanju nisu još uspostavljeni te se vidi prisutnost monopola u telekomunikacijama, energetici, medijima, obrazovanju...
Resursi naše zemlje, vlasništvo nas potrošača, nisu dostupni svakome po istim cijenama i uvjetima, To dovodi do maksimalnog izrabljivanja potrošača a onemogućava se razvoj, primjena novih tehnologija i usluga, a time se onemogućava upošljavanje visoko kvalificirane radne snage.
Sustav pretplate na plaćanje korištenja resursa u EU lagano izumire dok se potrošači privlače jeftinijom i kvalitetnijom uslugom. Potrošači postaju sve svjesniji i žele plaćati samo ono što potroše a to im i zakon omogućava.
I laiku je jasno da zemlja sa ovako opterećenim poduzetništvom na razna davanja, preskupom, brojnom i neučinkovitom administracijom, velikim brojem umirovljenika i socijalno ugroženih, nema velike šanse za razvoj.
Kratkoročna rješenja koja se iznalaze niti mogu pomoći socijalno ugroženim kategorijama niti država ima novce za to. Dugoročna rješenja kroz investiranja u prekvalifikaciju i školovanja neuposlene radne snage pada pred kratkoročnim stranačkim interesima.
Ugodan život u mirovini mogu očekivati samo nositelji povlaštenih mirovina i izuzeci koji su imali sreću raditi u nekolicini dobrih tvrtki. Ostali svoje umirovljeničke dane čekaju sa zebnjom i strahom. Zaboravljamo da to već danas čeka mnoge od nas.
Porezna politika, koja previše opterećuje poduzetnički sektor neće dati rezultate, te je reforma mirovinskog i zdravstvenog sustava neophodna.
Sustav gospodarskih komora totalno je marginaliziran i one ne obavljaju svoju funkciju. Iako bi se iz tih institucija trebale pokrenuti glavne gospodarske inicijative i sve vrste praćenja i planiranja ekonomskog razvoja, to se ne dešava.
Naše društvo kroz svoje mehanizme još nije došlo do podataka tipa: kakva radna snaga nam nedostaje, koje su mogućnosti brze prekvalifikacije i upošljavanja, kakve smjerove organizirati u visokim školskim institucijama, kakva znanja se mogu dobiti u srednjim školama i kako ih iskoristiti i sl.
Naš obrazovni sustav stvara kadrove za koje nismo sigurni trebaju li nam uopće. To se dešava potpuno proizvoljno, zanemarujući potrebno ispitivanje tržišta.
Naravno, sve se to financira iz džepa građana, roditelja, odnosno potrošača.
Kada roditelji plaćaju školovanje svoje djece, onda je najmanje što očekuju, vrijednost njihovog znanja i unaprijed definiranu potrebu na tržištu za istim.
Obrazovni sustav u BiH je vrlo nejasan i statičan. Sa apekta zaštite potrošača, obrazovanje koje organizira i plaća država mora biti besplatno. Obrazovanje naše djece ne smije ovisiti o imovinskom stanju njihovih roditelja. U tom slučaju, krše se mnoga osnovna ljudska prava, pogotovu našim najdražima.
U tranzicijskom periodu kroz koji naša zemlja prolazi, za studente se moraju osigurati studentski krediti ili zajmovi. U protivnom, studirati će samo imućni, što ne znači i najkvalitetniji studenti. U konačnici, to znači da nećemo iskoristiti sav potencijal naših mladih ljudi, iako ćemo svi skupa, bez razlike, plaćati taj isti obrazovni sustav.
U zadnje vrijeme je vidljiv problem nejasnoće u valoriziranju i pozicioniranju na tržištu diploma studenata koji studiraju po „Bologni“. Njihova pozicija na tržištu rada je potpuno nejasna. To nam jasno govori o potrebi zajedničke strategije koja mora poći sa državne razine. Županije i entiteti se ne mogu sami nositi sa ovim kompleksnim problemom.
Problemi sa nostrifikacijama stranih diploma jasno govore da naša zemlja nije u stanju prihvatiti tuđa znanja i dostignuća.
Javna lokalna uprava stvara svojim potrošačima velike probleme. Znakovita je česta pojava prekobrojnog i nestručnog kadra na lokalnom nivou. Tu višestruko trpi razvoj na lokalnoj razini. Brojni administrativni problemi, loše usluge općinskih odjela, urbanističke, komunalne djelatnosti stvaraju ambijent koji investitori ne trpe i naravno,izbjegavaju.
Lokalnu administraciju čine ljudi, koje plaćaju građani, potrošači njihovih usluga. Živjeti u gradovima koji su najlošiji po lakoći poslovanja nije prihvatljivo. Politizacija ovih problema je neprimjerena civiliziranom svijetu, gdje se gledaju isključivo rezultati rada i posljedice istih. Svaki pojedinac, koji živi na račun potrošača BiH, direktno je odgovoran za svoj rad upravo njima.
Najgore je stanje kod javnih nabava i natječaja gdje je prisutna korupcija i nejednak tretman pema ponuđačima proizvoda i usluga. Ove pojave često dovode do toga da potrošači plaćaju skuplju ili nekvalitetniju uslugu ili proizvod. Posebno treba istaknuti sprječavanje pozitivne tržišne utakmice.
Sporost u radu i odlukama nema nikakvog realnog opravdanja uzimajući u obzir informatičke i komunikacijske resurse i usluge. Lokalne zajednice, a samim tim i država, moraju biti usmjerene na zdravlje, obrazovanje, zapošljavanje, razvoj i socijalnu sigurnost. Ako već državni monopol mora postojati u nekim segmentima, on mora biti na usluzi građanima, a ne biti usmjeren na stvaranje profita.
O ispravnosti proizvoda koje naša zemlja uvozi i njihovoj ispravnosti može se pričati danima. Često naši građani mogu pročitati o raznim proizvodima lošim po zdravlje koji se mogu naći na domaćem tržištu. Postoji široka lepeza tih proizvoda, od vode pa do dječjih igrački, i sve do loših usluga u ugostiteljskoj djelatnosti.
Zakon o zaštiti potrošača nedvosmisleno govori da potrošači imaju pravo biti informirani o takvim proizvodima ili uslugama.. Možemo slobodno reći da je sustav kontrole i inspekcija zakazao ili nikako ne funkcionira.
Svi znamo da je tržište BiH preplavljeno raznim plagijatima. Nivo kvalitetne usluge možemo naći jedino u velikim centrima koji sustavno provode internu kontrolu kvalitete usluga, međutim, to bi morala raditi i država preko svojih mehanizama.
Druga, vrlo bitna stvar je loša informiranost potrošača koji su zakinuti za informaciju o proizvodima ili uslugama koje kupuju. Trgovci moraju istaknuti o kakvom se proizvodu radi. Širenjem tih informacija i svijesti vrlo brzo ćemo doći do razvoja domaće proizvodnje, pogotovu hrane, a znamo da je poljoprivreda grana bez koje nijedna država na svijetu ne može. U protivnom, zemlja će biti potpuno ovisna o drugima i zanemarivati svoju radnu snagu i resurse.
Proces započinje objavom informacija o lošim proizvodima, njihov uvoz ne možemo spriječiti, ali možemo reći građanima o kakvom se proizvodu radi, da je domaći proizvod kvalitetniji te pospješiti njegovu konzumaciju i prodaju.
Prehrambeni uvozni proizvod iste kvalitete kao i domaći može biti jeftiniji, a ako se to i desi , država mora pomoći svojim subvencijama održivost njegove domaće proizvodnje, čuvati svoja radna mjesta te kvalitetno hraniti svoje građane.
Zakon o zaštiti potrošača i njegovo sprovođenje u djelo zahtijeva intervenciju države u brojnim oblastima, od ekonomije, zdravlja, prava, obrazovanja itd. Država mora pokrenuti svoje obrambene mehanizme te surađivati sa nevladinim sektorom, gospodarstvenicima i stručnjacima. Ovdje je riječ o općem, zajedničkom dobru.
Razina poštivanja prava svojih potrošača pozicionira jednu zemlju u odnosu na druge i čini naše živote lijepšim i jednostavnijim. Ujedno, to je jedini način da zaštiti sebe samu.
Futura će se u budućnosti baviti ovom problematikom kroz medije, edukaciju, razne projekte, te Vas sve pozivamo da nam pomognete u našem radu i našoj misiji, a to je poboljšanje kvalitete življenja na ovim prostorima gdje zaštita potrošača ima veoma važnu ulogu.
O našim projektima i aktivnostima vezanim za zaštitu potrošača u tekućoj i idućoj godini bit ćete blagovremeno obaviješteni.
Lijep pozdrav i svako dobro!
S poštovanjem,
Marin Bago
Predsjednik Udruge
 |
Prikaži/Sakrij komentare -- Komentar koji korisnici prijave 4 puta automatski se briše. Komentar koji zaradi 3 negativna glasa bude skriven
Baš optimistično.