BiH - Kultura | Nedjelja, 20 Srpanj 2008
P rije skoro četrdeset godina Ahmet Muminović je u zagrebačkom časopisu Sam svoj majstor počeo objavljivati strip o starim zanatima: slikom i kratkim tekstom predstavljao je zanimanja koja su već u to vrijeme bila zastarjela, a ovu
rubriku ubrzo je počeo objavljivati i u časopisu Nada.
Čitateljima ovih novina koje su se prodavale u stotinama tisuća primjeraka upućen je poziv da na Ahmetovu adresu pišu ako imaju ikakve informacije i materijale o zanatima iz njihovog kraja koji su pred izumiranjem.
Piše: Adisa Čečo; Slobodna Bosna
I tako je počela priča koja je epilog dobila ovih dana u Sarajevu: izdavačka kuća Rabic iz Sarajeva objavila je bogato ilustriranu monografiju Ahmeta Muminovića Stari zanati.
“Kad je objavljena naša adresa i poziv čitateljima da se javljaju, nastala je prava pomama. Mjesečno smo znali primiti i po pet stotina pisama. Ljudi su se javljali opisujući vrlo detaljno zanate kojima se bavio neko iz njihove okoline, ili su reagirali na stripove koji su već bili objavljeni, davali neke ispravke, i nove podatke. Posebno pamtimo jednog čitatelja koji je bio vojna osoba i izgleda pomalo dokon: on bi nam slao dugačka pisma po pet šest stranica gdje je nevjerojatno iscrpno opisivao nekakve stare predmete koje je on nekad koristio. Sav taj materijal, kao i mnoštvo podataka do kojih smo kasnije dolazili, korišteni su na skoro dvije stotine stranica ove knjige”, kažu na početku svoje priče Ahmet i Zekira Muminović, bračni par koji se već desetljećima bavi ilustriranjem i stripom.
Ahmet je, objašnjava nam njihov poslovni odnos Zekira, majstor i učitelj, autor teksta i crteža, a ona je oduvijek radila pomoćne radove poput tuširanja i bojenja. Ipak, većinu radova potpisivali su zajedno. A iza njih je već toliko urađenog posla da teško mogu pobrojati i publikacije u kojima su sve objavljivali, a kamoli rubrike, naslove i teme o kojima su pisali.
Ahmet je po obrazovanju povjesničar, ali se od 1968. godine profesionalno bavi stripom. U svojoj četrdeset godina dugoj karijeri Muminović je često bio osporavan, kritiziran i omalovažavan, ali jedno je neosporno: iz radionice ovog neumornog ilustratora i njegove supruge izašle su tisuće stranica stripova, novina, slikovnica...
“Otac mi je bio poznati trgovac u Gornjem Vakufu i umro je kad sam bio dijete ali mi je ostala njegova mudrost - Možeš lijepo živjeti od bilo kojeg poštenog posla, ali ako hoćeš da se obogatiš, bavi se trgovinom”, kaže Ahmet. On se nije bavio trgovinom, ali je od ilustratorskog posla živio više nego dobro.
Sa nostalgijom se sjeća vremena kad su honorari bili tako veliki da se znao zaprepastiti kad bi ugledao cifru na ugovoru. Najunosniji posao koji su on i Zekira ikada napravili bio je strip Otpisani. Strip je bio zasnovan na scenariju istoimene serije, epizoda je izlazila sedam dana prije nego što bi se prikazala na televiziji, a likovi su izgledali kao glumci.
 “Honorar je bio basnoslovan, skoro tri puta veći od onoga što smo tražili. Kasnije sam tek shvatio da je to zato da bi Dragana Markovića koji je pisao scenarij mogli izdašnije platiti, jer je scenarista uvijek dobivao trećinu a crtač dvije trećine honorara. Za taj novac sam u to vrijeme mogao kupiti stan u centru Sarajeva. Doduše, bilo je i užasno puno posla. Radili smo skoro danonoćno, tempo je bio strašan. Svaki broj Zekira je osobno nosila u Novi Sad na tiskanje jer je original bio previše dragocjen da bismo ga poslali po nekome. Objavljeno je petnaest svezaka u ogromnim nakladama. Svi su tada govorili da je strip Otpisani zlatna koka novosadskog Dnevnika koji ga je izdavao. Preko 3.000 zaposlenih je dugo živjelo od tog projekta.”
Muminoviće su primali visoki partijski funkcioneri, u Novom Sadu su im ukazivali različite počasti, primani su u odajama namijenjenim Titovom boravku, dočekivala ih je uniformirana služničad, kuhali su im Titovi kuhari. Otpisani su bili svojevrsni propagandni projekt od državnog značaja.
Iz tog perioda potiče i jedna anegdota sa policijom. Ahmet je iz Novog Sada putovao za Sarajevo sa kutijama punim materijala za strip: bile su to brojne fotografije njemačkih vojnika na osnovu kojih je trebao crtati uniforme i učiniti prikaz rata što vjerodostojnijim.
Kada ga je policija zaustavila u Zvorniku radi rutinske kontrole i ugledala gomile “sumnjivog neprijateljskog materijala”, Ahmetu je valjalo nadugačko i naširoko objašnjavati kako nije nikakav “strani element” niti “državni neprijatelj”.
Uspjeh koji je nakon Otpisanih uslijedio sa stripom Valter brani Sarajevo nikog nije iznenadio. Ipak, ni najveći optimisti nisu mogli predvidjeti da će tri sveska ovog stripa biti prodana u nevjerojatnih pedeset milijuna primjeraka!
A tajna uspjeha je u tome što su strip na beogradskom sajmu knjiga spazili izdavač i iz Kine i odmah odlučili da ga uvezu u svoju zemlju.
“Preveli su mog Valtera na kineski i prvi put u povijesti kineskog stripa uvedeni su oblačići kao oznaka za govor likova. I danas čuvam jedan primjerak tog kineskog izdanja koje je zaista kuriozitet”, kaže Ahmet.
Pored kineskog, njegovi stripovi objavljivani su i na švedskom, finskom, francuskom, mađarskom i turskom jeziku. Najviše uspjeha na stranom tržištu imali su Muminovićevi erotski stripovi, koji su najprije objavljivani u časopisu Erotski dodir, a zatim se pojavili i kao samostalna izdanja.
“Strip o Šeherzadi, koja zapravo pričama zavodi cara Šahrijara, bio je vrlo popularan u nastavcima pa smo Zekira i ja odlučili da ga izdajemo kao samostalni projekt. Imali smo problema sa tadašnjim ministrom koji nam nije htio dati odobrenje za list, a on se prezivao Kastratović. Kad smo mu zaprijetili stripom o kastriranom ministru Kastratoviću, preko noći je promijenio mišljenje”, sa smijehom se prisjeća Ahmet.
Raspon Muminovićevog ilustratorskog djelovanja je zaista širok. U dvadeset i osam različitih publikacija u Jugoslaviji Ahmet je na primjer objavljivao rubriku Nevjerojatne istine. Sastojala se od ilustriranih pričica o nevjerojatnim pojavama u našoj zemlji, a materijal za rubriku Ahmet je sam pronalazio provodeći dane u istraživanju, mjerenju, računanju, uspoređivanju, raspitivanju...
“Svaki pravi povjesničar mora imati široko polje interesiranja”, tvrdi Ahmet. On je također u Politici objavljivao stripove o jugoslovenskim pop i rok zvijezdama i ta rubrika mu je donijela neočekivanu korist. Jednom je prilikom tada vrlo popularna Tatjana Matejaš Tajči došla u redakciju Malih novina i izljubila Ahmeta oduševljena što ju je ovjekovječio u stripu.
Kada se 1992. godine kao izbjeglica našao u Splitu, Ahmet je opet profitirao od svoje rubrike: Goran Pelajić, nekadašnji menadžer grupe Tutti frutti band je u znak zahvalnosti što je Ahmet promovirao njegove klijente, odlučio da mu u ratnoj nevolji pomogne da se snađe, iznajmi stan, uspostavi prve kontakte u novom gradu.
U ratu je u Turskoj objavljivao stripove o stradanjima u Bosni i Hercegovini, a imao je i strip kolumnu u tiražnom turskom dnevniku Sabah. Ahmet je godinama surađivao i u islamskim informativnim novinama Preporod a vjerskim temama vratio se i u prvom velikom poslijeratnom poslu kad je ilustrirao seriju od deset slikovnica Kur’anske pripovijesti.
Ukratko, bračni par Muminović prihvaćao je najrazličitije poslove i nije bilo zadatka kojeg se Ahmet i Zekira nisu latili.
“Sedamdesetih sam za Politikin zabavnik crtao Njegoša, Vuka Karadžića, Ruđera Boškovića, crtao sam i strip Una u istoimenom vrlo tiražnom ženskom časopisu, uradio sedam epizoda popularnog stripa Blek Stena, ilustrirao udžbenike, radio godinama za dječje časopise. Ni zbog čega se ne kajem osim možda zbog jedne serije o partizanskim narodnim herojima: taj posao sam prihvatio a podatke i priče o tim ljudima je zapravo bilo nemoguće provjeriti”, kaže naš sugovornik zbrajajući svoju plodnu karijeru.
Danas, kaže Ahmet, velikih poslova više nema, a malo tržište i mizerni tiraži onemogućavaju ilustratorima da žive od svog posla. Ipak, objavljivanje knjige Stari zanati mu je pričinilo veliko zadovoljstvo, a i zanimanje je veliko tako da autor u planu ima i drugo izdanje
 |
Prikaži/Sakrij komentare -- Napomena -- Komentar koji korisnici prijave 7 puta automatski se briše. Komentar koji zaradi 3 negativna glasa bude skriven
to je stara vrsta obrta koja nakon dugogodisnje stanke ponovno poprima sve vece razmjere i prekoracuje granice dobrog ukusa
ona pruza novu sliku o domacinu
ispunjava srca i prazni dzepove neumornih hodocasnika koji tu i tamo svrate u mostar
to je opasno zanimanje kojim se ne moze bavit svatko, ustvari moze, al ne smije to je rezervirano za pravu mostarsku raju
zivi zivi duh skskaća