Svijet - Politika | Nedjelja, 13 Srpanj 2008
P rihvaćanjem pravne stečevine Procesa iz Barcelone iz 1995. godine, Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Hrvatska od 13. srpnja su punopravne članice Mediteranske unije koju čine svih 27 članica Europske unije, gotovo sve
zemlje sjeverne Afrike i Bliskog istoka koje izlaze na Sredozemno more, te Albanija koja je već bila članicom Procesa iz Barcelone. Zemljama Arapske lige odobren je status promatrača, a u status punopravne članice primljen je i Monako.
Barcelnski proces kao prethodnica Mediteranske unije okupljao je 39 zemalja sa više od 700 milijuna stanovnika, a nakon prerastanja u Barcelona proces - Mediteransku uniju sa 44 suverene i nezavisne zemlje, ovo je sada poslije Ujedinjenih nacija najveća i najjača zajednica u svijetu.
Cilj procesa iz Barcelone je bio demokratski i ekonomski razvoj tih zemalja, kako bi se smanjila imigracija i ovisnost od zapadne Europe ali očekivani rezultati su izostali jer su, osim pompoznih obećanja, izostali veliki regionalni projekti za ekonomski razvoj, zapošljavanje, rast standarda stanovništva i motivacija za ostankom u domovini.
Mjereno bruto društvenim proizvodom po glavi stanovnika, razlike u stupnu ekonomske razvijenosti između sjeverne i južne obale Sredozemnog mora su i danas 10 : 1 i potencijalno su velika opasnost po stabilnost u regiji.
U Velikoj palači u Parizu, u nedjelju popodne je stvorena najveća unija nezavisnih zemalja u svijetu Mediteranska unija - od 27 zemalja članica Europske unije, 14 zemalja sjeverne Afrike i Bliskog istoka koje izlaze na Sredozemno more, te četiri zapadnobalkanske zemlje: Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Hrvatske, dok je Albanija već bila članicom Procesa iz Barcelona iz 1995. godine.
Nova unija se službeno zove Barcelonski proces - Unija za Mediteran, a za zemlje balkanskog područja je od izuzetne važnosti i po tome što će i formalno od danas imati priliku da se politički, ekonomski, infrastrukturno, kulturološki i na svaki način profiliraju i kao zemlje koje osim balkanskoga imaju mediteranski identitet.
Bosnu i Hercegovinu na osnivačkom samitu Mediteranske unije predstavlja predsjedavajući Predsjedništva BiH Haris Silajdžić, koji će u ima BiH u Parizu ostati i u ponedjeljak, kako bi na dan najvećeg francuskog praznika, obilježavanju pada Bastilje, odnosno početka Francuske revolucije, sudjelovao na tradicionalno najvećoj godišnjoj paradi u Francuskoj.
Iako se najavljuje kako Unija za Mediteran neće postići očekivane ciljeve koje je ranije zamislio njen idejni pokretač francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, čini se ipak da bi od danas nova velika Unija, na geostrateškom, političkom, ekonomskom i infrastrukturnom planu mogla imati mnogo veće dugoročne efekte nego što je i sam Sarkozyi očekivao.
Prema podacima OCDE-a (Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj), u narednih 15 godina u sredozemnom području bi moralo bi biti otvoreno oko 40 milijuna radnih mjesta ako bi se želio zadržati sadašnji relativno nizak stupanj zaposlenosti.
Obim europskih investicija na jugu Sredozemlja u posljednjih 15 godina bio je ispod očekivanja i iznosio je tek oko dva postotka od ukupnih investicija EU-a. U istom razdoblju Sjedinjene Države su u svoje južno područje investirale 20 posto ukupnih investicija, a Japan čak četvrtinu.
Zbog očiglednog zaostatka za razvijenim Zapadom, zemlje Sredozemlja se smatraju jednim od najnespremnijih područja za neminovno suočavanje sa posljedicama klimatskih promjena, prirodnih katastrofa i nezaustavljivog procesa globalizacije.
Sve ovo, plus geostrateški interesi Francuske, iznjedrili su ideju o odustajanju od manje obvezujućeg Barcelonskog “procesa” i zaokretu ka više obvezujućoj formi povezivanja ka Uniji. Polazna osnova francuskom predsjedniku Sarkozyju bila su upravo iskustva Europske unija iz ranih 50-tih 20. stoljeća, njene kasnije zajedničke tekovine i dometi koje je u pola stoljeća postojanja ostvarila.
Nova inicijativa o Mediteranskoj uniji mnogo je šira i konkretnija od Barcelonskog procesa prvenstveno zbog toga što su umjesto proklamacija o suradnji i demokraciji na pariškom samitu Mediteranske unije predstavljeni vrlo konkretni projekti iz oblasti energetike, prometne infrastrukture, zaštite mora, razvoja civilnog društva i zaštite od prirodnih katastrofa, kao što su potresi kojima je ovo područje izloženije od većine područja u svijetu.
“Osim povijesnih, geografskih i kulturnih veza, zemlje Europe i Mediterana povezuju i zajedničke ambicije: da udruženim snagama izgrađuju budućnost mira, demokracije, blagostanja, građanskog, društvenog i i kulturnog razumijevanja”, stoji i zajedničkoj deklaraciji pariškog samita za Mediteran.
U deklaraciji se ukazuje i na značaj regionalnog partnerstva i povezivanja, te na “velike strateške ciljeve, kao što je pretvaranje Mediterana u zonu mira”, ukazujući prvenstveno na trenutno najveći problem ove regije - bliskoistočni sukob između Izraela i arapskih zemalja.
Uniju za Mediteran predložio je u svibnju prošle godine francuski predsjednik Sarkozy “u cilju jačanja ekonomskih, kulturnih i političkih veza između zemalja koje izlaze na Sredozemno more, te u cilju borbe protiv terorizma i ilegalne imigracije”.
Kontinentalne, sjeverne članice EU-a, pogotovo Njemačka, u početku su međutim bile sumnjičave prema ovoj inicijativi u strahu da ne budu isključene iz potencijalno vrlo važne regije.
Njemačka kancelarka Angela Merkel je na martovskom samitu EU-a u Bruxellesu uspjela isposlovati zajednički dogovor da se ne odustaje od Barcelonskog procesa iz 1995. godine, te se tako na koncu i došlo do kompromisnog imena nove tvorevine: “Barcelona proces - Unija za Mediteran”.
Barcelonski proces je jedna od strategija EU-a za razvoj sjevernoafričkih zemalja, a po konačnim namjerama i instrumentima realizacije veoma je slična Procesu stabilizacije i pridruženja za zemlje zapadnog Balkana (SSP).
Glavna razlika je u činjenici da zapadnobalkanske zemlje imaju “jasnu perspektivu članstva u EU-u” i sve su od 2000. u statusu “potencijalnog kandidata”, a zemlje Barcelonskog procesa su bile, jesu i ostaju samo zemlje partneri Europske unije. Ali bez obzira na to, ostaje činjenica da će Barcelonski proces - Unija za Mediteran od ovog vikenda biti najveća i najjača zajednica zemalja svijeta nakon Ujedinjenih nacija.
“Šefovi država ili vlada Mediteranske unije pozdravljaju pozitivnu ulogu koju je u rješavanju tog sukoba odigrala EU, te pozivaju obje pregovaračke strane da učine sve što je u njihovoj moći kako bi potpisale mirovni sporazum prije kraja 2008. godine i da u tom cilju nastave put neposrednog dijaloga u cilju ostvarivanja vizije o dvjema suverenim i nezavisnim državama - sigurnom i čvrstom Izraelu i suverenoj i demokratskoj Palestini, čiji će narodni živjeti jedan pored drugog u miru i u trajnoj sigurnosti. Sva ostala pitanja u vezi s konačnim statusom, uključujući i granična pitanja, strane u pregovorima moraju riješiti sporazumno”, navodi se u zajedničkoj deklaraciji pariškog samita i zaključuje da je “za mir na Bliskom istoku neophodno pronaći sveobuhvatno rješenje”, te se u tom kontekstu posebno naglašava činjenica da su Sirija i Izrael pokrenuli posredne mirovne pregovore uz pokroviteljstvo Turske.
“Moramo se zauzeti za ukidanje svakog preduvjeta koji pogoduje širenju terorizma ili koji bilo koju kulturu ili religiju povezuje s terorizmom. Moramo također učiniti sve što je našoj moći kako bismo riješili probleme višedesetljetnih sukoba na Bliskom istoku i okončanje okupacije, moramo se suprotstaviti potlačivanju drugih naroda, boriti se protiv siromaštva, te stalno i nepokolebljivo poticati ljudska prava i dobro upravljanje”, stoji u zajedničkoj deklaraciji pariškog samita.
(Fena)
 |
Prikaži/Sakrij komentare -- Napomena -- Komentar koji korisnici prijave 7 puta automatski se briše. Komentar koji zaradi 3 negativna glasa bude skriven