K

Ćiro Blažević je u 73. godini dopustio da mu se ruga i da ga ismijava cijeli Balkan, sva tri naroda, tri vjere i čine to na dva pisma, latinici i ćirilici! Jedan nogometni trener, koji je 1982. godine vratio dostojanstvo jednom podcijenjenom hrvatskom klubu, koji je 72 puta vodio hrvatsku reprezentaciju, u svijetu je cijenjen kao prvoklasni nogometni stručnjak (i najugledniji njemački list FAZ je objavio vijest da je Blažević preuzeo Bosnu), postao je rob vlastite taštine.

“Reci onome tko je napisao da ne mogu dobiti posla, da ga jeb.. u njegovu ministransku glavu”...”, tako je reagirao na jedan napis u nama dragom listu, jer, “trener koji je bio treći na svijetu, nikad neće ostati bez posla”. Koliko sujete u jednoj jedinoj rečenici!

Ćiro, bit ću iskren i otvoreno ću vam reći, nitko vam se više ne veseli! Gurali su vas u Rijeku, Ježić je rekao - ne! Pitalo se Zvonka Zubaka - hoćete li nakon Kranjčara angažirati Blaževića - odabrao je Ljupka Petrovića! Zdravko Mamić ga nije htio u Dinamu, makar bi njegov obožavatelj Milan Bandić bio najsretniji da je u Maksimiru, gdje je utisnuo i najdublji pečat.

Mržnja i simpatije

Sad su i bosanski, “zaboravljeni asovi” podigli stisnutu šaku protiv Ćire. Pa ako mu je već Fuad Muzurović bizantinski prijetvorno “zaželio sve najbolje”, Halilhodžić, Hadžibegić i Baždarević vide na njegovoj glavi “ustašku kapu” i tretiraju ga kao hrvatskog nacionalista i crnog vraga. Šejtan Ćiro. “Pljuska je to Ćiri, a ne BiH”, kažu i najratoborniji navijači “Fanaticosi”, koji su najavili nerede i incidente, ma gdje BiH igrala. A priprema se i igrački bojkot, Elvir Rahimić (CSKA, Moskva) kaže: “Ne znam hoću li se odazvati!”

Ćiro Blažević je romantičar, koji misli da njegova karizma može sve sukobljene strane ujediniti pod istom zastavom. A takva zastava u BiH ne postoji. Postoji samo mržnja i simpatije, Ćiro odlazi u zemlju najprimitivnijih običaja i “najmodernijeg verbalnog oružja”. Zar mu u 73. godini treba takav izazov?

Mesud Bašić iz Sarajeva jedini je glasovao protiv Ćire Blaževića na sjednici Izvršnog odbora NS BiH. I taj iskreni i neprijetvorni glas je trebao sve objasniti Ćiri! Jer, Mesud Bašić je jedinica za raspoloženje Bosne prema Ćiri, a ne činovnici iz Nogometnog saveza, koji ga lažu, varaju i prostiru mu crveni tepih. I novine mu neće “oprostiti poraz protiv Španjolske”, makar je Španjolska europski prvak i trenutno joj se ne može suprotstaviti niti jedna europska nogometna sila. Naročito ne Bosna!

“Ljubav i zloba”, to je ono što će začiniti zadnje godine Ćire Blaževića. “Ljubav” kojom su ga ispratili hrvatski mediji u emigraciju sadržavala je samo jedno pitanje - tko će to platiti? I odmah se iz naftalina izvuklo Milana Bandića, koji će Ćirin angažman u Sarajevu riješiti “novcem poreznih obveznika”.

Siroti mediji ne znaju da se to danas u svijetu rješava elegantnije. Lothar Matthaus je bio izbornikom Mađarske, a da to mađarski nogometni savez nije koštalo ni - filira. Sve je platio sponzor, u Matthausovom slučaju “Audi”, a vjerojatno će se naći i neki bosanski poduzetnik, koji plaća porez u Hrvatskoj, da plati angažman Ćire Blaževića!

Četvrta Ćirina emigracija

Na iznimno ružan i pravi “hrvatski” način ispratili smo “trenera svih trenera”, čovjeka koji je imao nadimak “Mister bijeli šal”, koji je stvorio kult hrvatske nogometne reprezentacije. Osnovno pitanje je bilo - “‘ko bu sve to platil?”

Na ovim meridijanima još uvijek nije važna sposobnost, već - podobnost! I zato savjetujem Ćiri Blaževiću, dok još nije potpisao ugovor s Bosnom, “otkaži let za Sarajevo”!

Ako već želi umrijeti na klupi, neka umre u NK Maksimiru, NK Lučkom, NK ZET-u, to je još uvijek dostojnija smrt trenera svih trenera nego u svojoj četvrtoj emigraciji brisati pljuvačke s lica, kojima će ga dočekati raja na Baščaršiji!

Ili jednostavno sjediti s bakicama u “Ban caffeu” na Jelačić placu i sjećati se dobrih starih vremena...