U

Podsjećamo, mirovnim sporazumom sklopljenim u Požarevcu 1718. g. Turci su dobili koridor do mora u Kleku i Sutorini, čime je Dubrovačka Republika ustupila dijelove svoga teritorija kako bi bila odvojena od mletačkih teritorija u Dalmaciji i Boki. Turska ja dobila pravo na kopno, a ne izlaz na more te im je bilo zabranjeno držanje i najmanjih barki.

Austrija, uz prijetnje ratom, nije dopuštala Turskoj podizanje bilo kakvih značajnijih objekata. Prva stabilna građevina, koju danas nazivamo Stara Bačića kuća, sagrađena je dolaskom Austrijanaca. U Neumu i njegovoj okolici kroz dugu povijest pa sve do 20. stoljeća nije bio trajno nastanjen niti jedan musliman. Neumljanin suvremenik Nikola Buconjić u svom djelu “Povijest ustanka u Hercegovini i boj kod Stoca“ piše za neumsko područje: “do mora ne bijaše ni za lijeka ama nigdje muslimana ni turskog službenika osim nekoliko korduna u kuli na Neum-Kleku“.

Isto tako svjesno se prešućuju i ignoriraju povijesne činjenice navedene u djelu Galiba Šljive "Klek i Sutorina u međunarodnim odnosima 1815.-1878. g., nego se politikantskim igrama vojni objekt (kuća) koju je sagradila Austro-Ugarska u dijelu Neuma zvanom Polača u pojedinim umovima pretvara u džamiju.

Navodna "uporišta" da je u Neumu doista nekad bila izgrađena džamija crpe se iz knjige Hivzije Hasandedića "Muslimanska baština Bošnjaka u južnoj (srednjoj) Hercegovini", gdje se kao argumenti u prilog navedenoj tezi navode riječi tipa: "ne zna se", "sigurno", ili "priča se". Ovo su jedini "dokazi" kojim se rukovodilo Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika da se za nepostojeću džamiju u Neumu produžava režim zaštite do konačne odluke, stoji na kraju priopćenja Ureda za informiranje HDZ 1990.