N

Na žalost nakon punih jedanaest mjeseci "suradnje" s novom Vladom u HNŽ-u a posebice s gosp. Borasom – od mog prvog dopisa kojega je gosp. Boras zaprimio 7. kolovoza 2007. s kompletnom dokumentacijom od 52 stranice, gdje je apsolutno vidljivo tko je pogrješno protumačio moj zahtjev za mirovanjem radnoga staža prigodom polaska iz Zavoda za školstvo! Unatoč brojnim obećanjima i to još u rujnu prošle godine kada sam honorirao u Zavodu do 18. 9. 2007. – gosp. predsjednik Boras je obećao da će to biti zadnji dan u kojem će on riješiti moj status i to u Zavodu za školstvo, ili na pomoćničkom mjestu ravnatelja ekonomske i elektrotehničke škole, što naravno nije učinio jer je išao preko druga Jage Muse, koji je na žalost bliži nekim krugovima SDA, nego bilo kojim hrvatskim strankama ili krugovima.

Znao sam da traži preko pogrješnih ljudi rješenje što je naravno gosp. Borasu svejedno. A jasno je da je glavni tajnik HDZ-a 1990 u vrlo dobrim odnosima s Jagom Musom. Što reći? Bitno je da je gosp. Boras riješio status svoga sina, pa i nekih tajkuna koji su kupili ogromne nekretnine u Hrvatskoj.

Bio je dogovor da se angažiram i uključim u HDZ 1990, posebice je taj dogovor naglašen i najviše sam surađivao s Martinom Ragužem dopredsjednikom HDZ-a 1990. U početku moje simpatije su bile na strani Vaše stranke isključivo zbog nepotpisivanja travanjskoga paketa ustavnih promjena, što je barem tada omogućilo odgađanje suicida kulturne, jezične i državotvorne suverenosti Hrvata u BiH. No, nakon toga na žalost Vaša stranka ni u političkom životu nije puno učinila, od moga osobnog obećanja ostala je samo tlapnja pa tako i kratko pismo dr. Bože Ljubića od 9. 6. 2008. u kojem on i dalje kaže da je „urgirao da se moj problem što prije riješi kod gosp. Borasa“.

Nakon toga sam kratko razgovarao s gosp. Ljubićem koji mi na žalost apsolutno ništa novoga nije imao reći. Ja ne tražim milost! Radije ću nemilosrdno učiniti sve što trebam učiniti jer je već davno čaša prelivena, što će se dogoditi, ne znam, ali sam spreman žrtvovati i sebe, naravno i sav svoj rad za dvoje malodobne djece u osmoj godini života. Sve posljedice ću ja snositi! A Vaša politika neka i dalje ide šumom, kao i sve druge tzv. hrvatske politike koje favoriziraju autsajdere u kulturi, jeziku, književnosti, znanosti, filozofiji, politici…

Pače ni ultimatum ministra obrazovanja RH dr. Primorca da se do 15. 6. ove godine riješi na odgovarajući način „problem Zdravka Kordića“ niste ispoštovali. Taj problem je iznijet na sastanku državnoga tajnika ministarstva obrazovanja dr. Schwarza, te zastupnika R. Bošnjaka i D. Vukića – na koje je i prenijet taj ultimatum a na tom sastanku sam osobno sudjelovao u saboru RH!

Uskoro će dvije godini kako je Kordić faktički na ulici, "u raljama birokracije", "u kršenju prava" kako pisaše novinari, izbačen iz Predsjedništva BiH „na ulicu“. Pri tom naglašavam da nisam bio ni u jednoj stranci dok sam bio na mjestu stručnoga suradnika u Predsjedništvu BiH.

A 1989. i 1990.-te smo po škripovima, podrumima, šumama i gorama ipak formirali poticajni odbor HDZ-a Mostara na čijem čelu sam bio ja osobno, a gdje ste Vi tada bili gospodo?!

No, ja sam ispunio svoje obećanje i svoj dug spram Vaše stranke koja mi čak nije dala ni iskaznicu svih ovih mjeseci, te me uopće nije angažirala u politici, društvenoj problematici, znanstvenofilozofijskoj, književnojezičnoj i općekulturologijskoj problematici Hrvata. Ta pomoć vam nije trebala, pa Vam nisam trebao ni ja, a pošto Vam nisam trebao, naravno da želim istupiti iz stranke koja nije ni milimetra svoga obećanja učinila prema u proteklih jedanaest mjeseci.

U cijelom razdoblju od 1990. nikoga zapravo nisam uvrijedio, niti želio poniziti, ponajčešće sam iskazivao volju hrvatskoga naroda prije svega kao kulturni djelatnik i javna osoba a pošto Vama takovi uopće ne trebaju što je bjelodano iz Vaše kadrovske križaljke, hrvatski narod već ne će biti na mjesnim izborima toliko zbunjen da će glasovati za političke tajkune, prekonoćne bogataše. Hrvatskomu narodu ne trebaju ortopedske komunikacije, croatolaprdanje u sabornicama, tek tako isprazna obećanja, pa i zbog toga ogroman broj naroda ne će izaći na izbore, što na žalost nije slučaj samo s Vašom strankom nego i s mnogo malih "satelitskih" stranaka s hrvatskim predznakom.

Hrvatski narod je opstao, uvjeravam Vas da će obični hrvatski čovjek – radnik, seljak, intelektualac – dići sve potencijale i krvavo se boriti za ravnopravnost u BiH i to tako da BiH bude hrvatska u istoj mjeri koliko će biti srpska, ili bošnjačko-muslimanska. Svi oni koji imaju odstupnicu sa svojim kapitalom, nekretninama u Hrvatskoj i inozemstvu, bolje im je da se što prije pokupe iz BiH jer veliki dio naroda (posebice hrvatskoga) nema gdje otići. Bori se za golu egzistenciju. Što ste u tom pogledu gospodo učinili?!

Uz srdačne pozdrave, osobno Vam se zahvaljujem za sve neučinjeno i to u ovoj godini kada slavim 35 godina stvaranja – a svoje djelo sam već predstavio u Mostaru i Sarajevu. Bit će predstavljeno i u Zagrebu! Nakon svega toga, nakon 28 i više godina rada s izvrsnim ocjenama ja sam posljednjih godina - preživljavao od milosti dobrotvora! To ću prekinuti po svaku cijenu, pa i po cijenu vlastitoga života! Nikoga nikada nisam ucjenjivao, pa ne želim da i mene netko ucjenjuje! Tragično je da se borim za egzistenciju svoje obitelji - umjesto da dovršim jedan projekt za kojega mi je potrebito još dvije godine, a koji bi bio jedan od velikih književnih projekata po hrvatski narod uopće.

Lijepo Vas pozdravljam uljuljkane u iluziji da je vlast dugotrajna slast!", stoji na kraju Kordićevog pisma.