a radošću sam ovog vikenda na nekoj srbijanskoj televiziji dočekao, a sa strepnjom odgledao, film Belle Epoque režisera Nikole Stojanovića. Dugo bi trajalo pobrajanje razloga za takav privatni odnos prema ovom filmu:
autor, tema, sudbina filma, akteri, “politički kontekst”, “idejne poruke” i, na koncu, film kao zaseban “entitet”, ili “distrikt”, dakle kao umjetničko djelo...
Piše: Senad Avdić; Slobodna Bosna
Autor, Nikola Stojanović, izvanredno je značajna pojava ne samo u bh. kinematografiji u drugoj polovini prošlog vijeka nego, općenito, u formiranju filmske kulture na ovim prostorima. Njegov filmski opus prije filma “Belle Epoque” značajniji je nešto više u dokumentarističkoj sferi (koja je bh. kinematografiju 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća svrstavala u evropsku velesilu tog temeljnog filmskog žanra) nego što je ostavio traga u igranom formatu; premda njegov igrani prvijenac Moja draga Irena uopće nije loš, dapače!
Nikola i njegov brat Velimir Velja Stojanović (otac režisera Gorčina Stojanovića) da ništa drugo u životu nisu uradili osim da su iz čudnih razloga pokrenuli i dvadeset godina entuzijastički uređivali monumentalni filmski časopis Sineast, osigurali bi visoka mjesta u svakoj svjetskoj, pa i najisključivije profiliranoj i selektiranoj povijesti bh. kinematografije. “Sineast” je bio uređivački i grafički briljantan časopis, moderan, aktuelan, informativan, elegantan - pomalo je ličio na svog gazdu Nikolu Stojanovića, uglađenog Srbijanca evropske kulture i manira, te bosanske tvrdoglavosti.
O historijatu filma “Belle epoque”, dakle nevjerovatnoj, ali nažalost istinitoj i krvavoj burleski, već smo iscrpno pisali na stranicama ovoga lista. Zabrinjavajuće je što smo u tome bili jedini u Sarajevu: novinari, najmanje dva dnevna lista i najviše tri televizijske stanice, rekli su mi da im je bilo zabranjeno pisati o Stojanovićevom filmu. Razlog prvi, film ne valja; a drugi je bio - autor je četnik. I kapak!
Stojanovićev film “Belle epoque” nije prikazan ni na “najprestižnijem regionalnom, a i šire, festivalu”, SFF-u, augustovskom celebrity vašaru tranzicijskih uzurpatora i haračlija u organizaciji kleptokratskog klana Izetbegovićevih iz čijih ruku novac kapa i šakom i kapom u nezasita usta gurua bh. kinematografije Mirsada Purivatre.
Filmski Kum Miro, predratni turistički pripravnik, i dodavač stolica na predstavama na Akademiji scenskih umjetnosti, kazao je da Stojanovićev film ne zadovoljava rigorozne umjetničke standarde koje su familije Izetbegović i Purivatra prve instalirale u BiH i kojih se Sarajevo film festival nepogrešivo drži.
Kad je ono Pjer Žalica u jedinom ozbiljnom poslu kojim se bavio, dakle filmu Gori vatra, diskretno udjenuo fotografiju Alije Izetbegovića na zidu filmskog načelnika Tešnja, sin Bakir, praćen filmskim sladokuscem Šajom, pomilovao ga je upozorenjem: “Zajebaji se ti sa svojim starim, a ne sa mojim”.
Ni Federalna televizija nije voljna prikazati film “Belle Epoque”, koji je i parama i idejom i kadrovima, “bosanskohercegovački film”: Svi termini su bukirani imbecilnim tvorevinama koje su osmislili prvi režiser naturščik u povijesti svjetske kinematografije Jasmin Duraković i njegov nasljednik, navodno talentirani Šabić.
Prije nego što pređem na glavnu stvar, još samo da jednu ozbiljnu sitnicu raščlanim: dakle, je li Nikola Stojanović četnik, a njegov u Sarajevu stigmatizirani (neviđeni) film velikosrpski.
Hmm... teško je to reći: znam samo da je Stojanović na prvim demokratskim izborima bio kandidat za člana Predsjedništva BiH ispred Socijaldemokratske partije BiH i da je na nekoliko mitinga kojim sam prisustvovao teško kritikovao odmetnutu ljevičarsku frakciju predvođenu reformistom Antom Markovićem. A Karadžić ga je (Stojanovića) proklinjao.
Privatno neobično delikatan i rafiniran, obazriv, pritajen i zagonetan kao junaci iz filmova njegovog najdražeg redatelja Truffauta, Nikola se gnušao svakog primitivizma, populizima, plemenskog zgušnjavanja. Na mitinzima svoje partije nije dizao tri prsta kao što su radili neki koji mu danas osporavaju “sarajevski duh” i bacaju teške kletve na njegov film u kojem nisu glumili.
A šta je sporno sa tim ukletim filmom “Belle Epoque”, dakle “lijepim vremenima”, kojeg u Sarajevu ni zagriženi filmofili nisu vidjeli. Stojanović je u filmu zahvatio jedan, naoko kratak, ali civilizacijski i kulturološki prevratnički period u povijesti BiH: 1910-1914. godina.
Mlađe generacije teško će prihvatiti bolno saznanje da prvo kino u Sarajevu nije osnovao Miro Purivatra 1995. , nego neki mali Sarajlija, bečki filmski školarac Anton Valić osamdeset godina ranije.
Stojanovićev film je subverzivan i po evropski Mostar: u tom je gradu kino postojalo prije stotinu godina; danas ga nema.
O vezirskom Travniku da i ne trošimo riječi - tamo su evropski celuloidni standardi najprije ustoličeni. U kafani Park u kojoj danas teku potoci dženetskih himbera, vidimo iz filma, stoljeće ranije se prašio vrhunski jazz, usput je punom parom radio kabare krcat netaknutom austrougarskom ženskom robom superiornom nad današnjim ukrajinsko-moldavskim erotskim boflom. Pedesetak godina kasnije, stotinjak metara sjevernije, uselio se udbaški Šicer iz Sandžaka Atif Purivatra i formirao obitelj....
Prolazim neki dan centrom grada sa starim gospodinom i kaže mi da je rođen baš tu, gdje najuticajniji tranzicijski huligani, Izetbegovići, Čengići, Purivatre, Brankovići, Cerići, Hadži-kurci, Hahži-palci... nazor uz povraćanje pristojnog svijeta turaju džamiju. “Ne sjećam se, ali mi je ćaća pričao da je zovnuo muzičare koji su svirali dixyland kad sam rođen”. Večeras u Sarajevu svira, za utjehu, Ansambl Šeste američke flote. U Beogradu, tugo golema(!), svira najbolji jazz orkestar ikad smišljen Return Forever sa Stanleyjem Clarkom, Chickom Coreaom, Al Di Meolom i Lennyjem Whiteom.
Nas u Sarajavu očekuju uzbudljivi tradicionalni predbajramski blagdani koje će najaviti opsjenar Merlin Dino a nastaviti Pejgamber u duetu sa, valjda, Mošusom.
“Selam alejkum i allahimanet, drago Sarajevo”, treba reći i zapucati na vojvođanski Exit, gdje će ove godine oživjeti Sex Pistolsi, možda čak i Ramonesi, zasigurno mahnitati Manu Chao, ili u Beograd gdje nas čeka nikad prežaljeni Franz Ferdinand, kojeg su u Stojanovićevom filmu očito ubili srpsko-muslimanski crnorukaši da bi Dino M. mogao imati dženetski mir da napiše pjesme monahinji Ceci R.
e brate senade svaka ti se podala,pravo razmišljanje.bravo!!!!!!!!!!!!!
prijavi
loš
dobar
Glasaj: +5
... napisao mostar007,
Srpanj 04, 2008
Senade,volimo te,samo deri..
prijavi
loš
dobar
Glasaj: +4
... napisao neko444,
Srpanj 05, 2008
senade niko ti ne brani da ides u BG, i po mogučnoti da se ne vratiš, Potraži Kusturicu, pa razmjenite iskustva
prijavi
loš
dobar
Glasaj: +3
... napisao kimbo,
Srpanj 05, 2008
Senade deri jedini od malobrojnih novinara i naizgled ljudskih spodoba kvazinoviara još imaš kičmu. Deri tamo gdje najviše boli , deri po Sarajevskim mahalaškim plemenima. Seande vrsta kao ti je na umoru u ovi našim krajevima ..
prijavi
loš
dobar
Glasaj: -1
... napisao franz ferdievotigana,
Srpanj 05, 2008
Avda ti si il lud il napusen
prijavi
loš
dobar
Glasaj: +0
... napisao janke,
Srpanj 05, 2008
senci, samo naprijed.
prijavi
loš
dobar
Glasaj: +0
... napisao radobolja,
Srpanj 05, 2008
O, pa nisam znao da je g. Senad Avdić ovako profinjen šmeker i dingospo. Svaka čast,kvalitetana špreha,nešto smo i naučili.
prijavi
loš
dobar
Glasaj: +0
... napisao efbiaj,
Srpanj 05, 2008
pohvala uredništvu skinuli ste mu barem sliku a švrljotine me njegove ni tako ne interesuju pročito sam jednom davno,zapito se i više nikad još jednom hvala na"pažnji"
prijavi
loš
dobar
Glasaj: +0
... napisao ddd,
Srpanj 05, 2008
svaka cast senade. Koktel po koktel ... revolucija.
prijavi
loš
dobar
Glasaj: +0
... napisao Trakavica,
Srpanj 05, 2008
Sapiranje gamadi sa uzavrelog, lose uradjenog bosanskog asfalta... A koliko god bio brutalan, ujedno i zakte za probavu jedno mu se ne moze poreci, U PRAVU JE!!!
prijavi
loš
dobar
Glasaj: +0
... napisao BIG FIGHT,
Srpanj 05, 2008
ma seno nam je legenda,ima i njemu vazda lavor loze samo nema niko da mu čelo čuva kad to krene napolje,nije lako prkosit vremenu ja vjerujem da kad bi znao drugačije izići na kraj sa svojim avetima,da bi naš seno to i pokušo,ovako,barem ima utjehu u ovo par maloumnika koji nikad ne naiđoše na dobru prozu pa se oduševljavaju na jeftine aluzije okorjelog luzera. nemam ništa protiv,dapače,za svakog ima ponešto,ali komentirati se mora,da ne ostane u zraku"teški miris primitivizma"ala kusturicine fore.Imamo mi još bisera samo što se ovi ne bacaju pred svinje.
prijavi
loš
dobar
Glasaj: +2
... napisao che70,
Srpanj 06, 2008
svaka cast senade uzivam dok citam tvoje tekstove ti si jedan od rijetkih ako ne i jedini koji se nije prodao
Prikaži/Sakrij komentare -- Napomena -- Komentar koji korisnici prijave 7 puta automatski se briše. Komentar koji zaradi 3 negativna glasa bude skriven
