Možda je baš moja prva učiteljica zaslužna za to što sam se, opet mnogo godina kasnije, odlučio za taj poziv. Poziv prenošenja znanja. Učiteljski. O kojemu sam cijeli život mislio onako kako su me o njemu poučili i kako sam ga, na kraju krajeva, i sam doživio.
Idealistički sam, na fakultetu, smišljao epitete, sanjajući dan kada ću se naći s one strane katedre. Plemenitost, humanizam, uzvišenost, samo su neki od njih, kojim sam se ponosio...
Kad sam diplomirao, zaposlio sam se na početku godine, i prva dužnost bila je odabrati udžbenik za tekuću školsku godinu. To je bilo prvo rasturanje mog idealizma i grubi susret s realnošću postratnog školstva.
Od tada, pa sve do danas, borio sam se protiv ili se bar pravio da ne postoje sitni i krupni interesi, kojima su moje kolege podlijegale. Zatvarao sam oči i ignorirao činjenicu da plava kuverta znači više od svih ideala i plemenitosti našeg poziva.
A danas je, opet u vrijeme odabira udžbenika za iduću školsku godinu, u našu školu došao dopis jednoga nakladnika. Promidžbeni je to letak nakladnika u kojem kao i ostali, objašnjava zašto je najbolje izabrati baš njegov, a ne udžbenik konkurencije.
Ne zato, što su sadržajno bolji, grafički suvremeniji, nastavnim planom precizniji! Ne zato što je jeftiniji i roditeljima pristupačniji! Nego, upravo zato što odabirom četiri udžbenička kompleta (od pet ukupno) učitelj dobiva – MOBITEL. I, kako da zaboravim, 18 (osamnaest) maraka na računu.
Možda je ova besramna korupcija pod krinkom promotivnih aktivnosti, ŠKOLSKE NAKLADE d.o.o. Mostar u suradnji s HT ERONET d.o.o. Mostar, savršeno zakonita, ali dan kad je ovaj dopis stigao u našu školu i podigao buru oduševljenja među mojim kolegama, bio je dan kad sam pokopao i zadnju česticu idealizma, plemenitosti i nade u svoj poziv.
Dakle, zar toliko vrijedi naša plemenitost, naš poziv? Zar toliko, na kraju krajeva, drage kolege vrijedimo mi!? Jedan mobitel i 18 maraka? Možda više od jednog mobitela i 18 maraka vrijedi udžbenik kojim ćemo na najbolji način prenijeti gradivo djeci, koji je njima najbliži i koji, na kraju krajeva, ispunjava i uvjete da bi ga uopće razmatrali. Možda. Nažalost, danas samo – možda.
Naravno, da i ovaj nakladnik ima takvih udžbenika, ali ovaj potez u njihovoj promidžbi je čista kupovina i ''tržnica''. Udica, na koju su se, nažalost, mnoge kolege upecali...
Nadam se, samo, da još ima kolega koji nisu izgubili vjeru u svoj poziv, i kojima prenošenje znanja i način prenošenja znanja vrijedi više od jednoga mobitela po izboru i 18 maraka na računu.
Nastavnik - Idealist u jednoj mostarskoj osnovnoj školi", stoji na kraju pisma koji je došao na redakcijski e-mail.
Prikaži/Sakrij komentare -- Napomena -- Komentar koji korisnici prijave 4 puta automatski se briše. Komentar koji zaradi 3 negativna glasa bude skriven
