akon što smo, na izričito zahtijevanje, objavili demanti Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, oglasila se i mr. Snježana Vasilj koja je otkrila i svojom odlukom izabrala Bljesak.info portal za objavu informacija o devastaciji

arheološkog lokaliteta Daorson u Ošanićima kod Stoca.

Nakon čitanja reakcije komisije na objavljeni tekst "Iskopano oko u stijeni drevnih Daorsa" naglašavam kako je javnost upoznata s kulturno-povijesnim značenjem spomenika i svim aktivnostima na koje se komisija poziva. Komisija iznosi aktivnosti u sklopu programa Vijeća Europe "Projekt integrirane rehabilitacije naslijeđa/ Procjena stanja arhitektonskog i arheološkog naslijeđa (IRPP/SAAH)", u suradnji sa stručnjacima Zemaljskog muzeja. Sve to je pohvalno.

No, najbitnija činjenica da je pogubno bilo šta raditi na arheološkom lokalitetu Daorson bez konzervacije je upravo povod za reagiranje na očitu devastaciju lokaliteta Daorson. Poznato mi je da je u par navrata bilo službenih arheoloških istraživanja gdje nisu poslije istraživanja izvršeni nikakvi konzervatorski radovi.

Komisija govori kako je u siječnju 2003. godine Daorson posjećen od strane stručnjaka, te kako je tada i proglašen nacionalnim spomenikom. A što se dogodilo u međuvremenu? Nije dovoljno samo proglasiti lokalitet spomenikom.

Tražiti krivca izvan institucije i svu odgovornost prebacivati na entitetske organe vlasti je pogrešno jer se to odnosi na Federalni zavod za zaštitu spomenika, koji ne bi smio biti krivac u ovom slučaju, jer je opće poznata stvar da je taj Zavod pri Ministarstvu kulture i športa rijetka institucija na kojoj je trenutačno najveći pritisak svega onoga što se u Federaciji događa, ne samo u arheologiji, već u kulturi općenito.

Poznato je kako Ministarstvo financira brojne arheološke i druge kulturne projekte, u ostalom i lokalitet koji istražujem - Desilo, te mislim kako je trebalo potražiti partnere i u županijskim i gradskim Zavodima za zaštitu spomenika, kao što je Zavod za zaštitu kulturno-povijesnog nasljeđa Županije Hercegovačko - Neretvanske, koji trenutno ima najbolji zakon o zaštiti kulturno-povijesnog nasljeđa (Narodne novine br. 2/06).

Mislim kako će zakon koji se trenutačno radi u Ministarstvu kulture i športa na nivou federacije riješiti sve probleme iz oblasti kulture i povijesnog nasljeđa, uvesti reda i ispraviti sve pogreške. Do tada ne bi trebalo bježati od odgovornosti i suradnje sa svim institucijama s kojima se na terenu može djelovati, pri čemu je upravo komisija trebala biti koordinator u svemu tome. Institucije kulture su pogriješile jer su zanemarile arheologiju kao struku što je onemogućilo učinkovitije i brže djelovanje na terenu.

Jedan od razloga moje reakcije je sastav imenovane Komisije koji nije stručan na području arheologije, te što uopće ne surađuju s županijskim insititucijama u kojima rade arheolozi. Također me zanima zašto komisija nije provjeravala što se događa na terenu kroz ove sve godine - od proglašenja do danas. Od komisije se očekuje da bude upravo inicijator pokretanja aktivnosti da se zaštiti bilo kakva devastacija kulturnih spomenika.

Nadam se kao će studenti sa Studija arheologije Sveučilišta u Mostaru, kao i njihove buduće kolege sa Studija arheologije u osnutku na Univerzitetu u Sarajevu, biti oni koji će promijeniti odnos prema ovoj struci, te biti čuvari kulturno-povijesnih spomenika. Također se nadam kako će oni dobiti priliku za rad u institucijama koje su nadležne za ovakve slučajeve, te kako će se na ispravan način pokazati djelovanje struke i opravdanost postojanja studija arheologije u BiH.