Kladim se da mnogi stranci ne znaju da je Mostar, ili njegovo područje, naseljeno još od prapovijesti, da je administraciju imao za vrijeme Rimskog carstva, da je upravno i gospodarsko sjedište, najveći i najljepši grad Hercegovine. Da je po zadnjem (navodnom?) ...
popisu iz 2003. godine imao nešto više od 105000 stanovnika.
Za Cimski grad i Nebojšu nikad nisu čuli. Usput se kladim, da za mnoge ili neke od ovih i sličnih, zanimljivih i manje zanimljivih, činjenica o svom gradu ne zna ni dobar dio mojih sugrađana. Zato, i Mostarci i stranci, znaju za činjenicu kojom se neki hvale a drugi ju odbijaju prihvatiti. Čime se budala ponosi, pametan se stidi – govori naš narod još od davnina. Mostar je, dakle, podijeljen grad. Ali ostavit ćemo, ovaj put, političko-nacionalnu i navijačku dimenziju podjele po strani iako njihove posljedice prečesto gledamo na udarnim terminima svjetskih TV postaja, a pokušat ćemo zaviriti u jednu drugu. Nepoznatu? Da vidimo.
Piše:
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
.
Četvrtak je, recimo, i stojim s društvom za šankom poznate mostarske kafane. Više mostarske nego poznate. Al' dobro sad. Rano je, i uz par u separeu, jedini smo gosti. Ljubavni par je otprilike u godinama kada mogu provesti večer balaveći se u separeu bez stida i skrupula, ne obraćajući pažnju na našu galamu i kletve omiljenom reprezentativcu Obale Bjelokosti. U jednom trenutku mladić prekida maratonski poljubac i uzima zrak za novi, pod izgovorom da dolazi po upaljač za naš stol. Zadrži, kažem. Dobar je dečko, znam ga, onako, iz viđenja…
Nedjelja je, istog tjedna. Natrpan kolačima, šetam s djevojkom ulicom poznate mostarske braće. Djevojka mi gestom i osmijehom ukazuje na mlađi, sretan par koji izmjenjuje nježnosti hodajući ispred nas.
Skupa stajemo kod kioska. Ja kupujem magazin a dečko upaljač. Pogledi nam se samo nakratko sretnu. To je dečko od četvrtka. Kimanje glavom i tih pozdrav.
Iz dva površna susreta, i ne želeći, saznao sam dvije stvari o njemu.
Često gubi upaljač. I vara svoju djevojku. Ili djevojke. Iako, inače, slabo primjećujem detalje, nisam mogao propustiti razliku između visoke crnke od neki dan i ove niske plavuše. Činjenica da se to, geografski gledano, odvija na različitim obalama Neretve, očigledno daje sigurnost, da djevojka 's one strane' neće saznati.
Možda je drugačije s generacijama ili pojedincima koji se nisu odrekli poveznica koje ih dovode do svih dijelova grada i obiju obala Neretve. Možda je drugačije u društvima i pojedincima koji, barem radi puke potrebe dopiru do svih mostarskih naselja i ulica. Mostar – sredina u kojoj se vijesti i glasine šire brzinom koja ruši postojeće zakone fizike i nije baš neko mjesto pogodno za varanje.
Ali naše škole, ti rasadnici, ako ne pasivne mržnje, onda svakako – isključivosti, pa i obitelji, uz rijetke iznimke, tvornice budućih zatvorenih sustava, stvaraju društva koja egzistiraju potpuno odvojeno jedna od drugih i nemaju apsolutno nikakvih potreba za doticanjem, bilo ono, prvenstveno teritorijalno, pa onda kulturno, sportsko, ljubavno, pa na kraju krajeva i čisto seksualno.
Ispada da su oni koji u prsima imaju ljubavi i za dijelove grada koji su, geografski gledano, i 'na onoj strani', kao i oni koji su tu 'prepreku' savladali iz bilo kojeg gore navedenog razloga, a napose ljubavnog, i zašto ne reći, seksualnog, u prednosti nad ostalim sugrađanima. U prednosti su, između ostalog, jer ih samo 5 minuta hoda dijeli do savršeno sigurnog 'drugog grada', s drugim mjestima za izlazak, s drugim društvima, s drugom bogatom ponudom dekoltiranih mlađih punoljetnica i nabildanih sportaša.
I dok prosječan Čapljinac, da bi se osjetio sigurnim u naručju druge žene, mora putovati 30-ak kilometara prema jugu ili sjeveru, prosječan Širokobriježanin mora svratiti bar do Mostara, a Sarajlije vodaju ljubavnice po Zenici ili Viskom, Tuzlaci po Brčkom, Banjalučani po Prijedoru, mladi Mostarci i Mostarke, napose oni rođeni kasnih osamdesetih i ranih devedesetih, dok se nešto drastično ne promjeni, petominutnim pješačenjem otklanjaju mogućnost da ih na djelu uhvati neželjen pogled u vlastitom gradu, makar se ljubili na sred najfrekventnije gradske pješače ulice.
I zato, pazite! Iako se vaši momci zaklinju u višegodišnju mržnju, prijezir i smrtno neprijateljstvo prema 'njima' a vaše djevojke drhte od straha pred agresorskim ustaško/balijskim koljačima koji samo čekaju da one 'pređu tamo', možda njeni tradicionalni izostanci s mostarskih ulica i poznatih barova ponedjeljkom ne znače da kući gleda 'Uvod u anatomiju' nego da se pritišće uz mišićavo tijelo nekog mladog i nepoznatog. A možda on izostanke koje pravda Ligom prvaka, ili nekom od bezbrojnih drugih utakmica, baš tad provodi uživajući u toplom mufu. S one strane. Barikade.
Kladim se da mnogi stranci ne znaju da je Mostar, ili njegovo područje, naseljeno još od prapovijesti, da je administraciju imao za vrijeme Rimskog carstva, da je upravno i gospodarsko sjedište, najveći i najljepši grad Hercegovine. Da je po zadnjem (navodnom?) ...
popisu iz 2003. godine imao nešto više od 105000 stanovnika. 
Skupa stajemo kod kioska. Ja kupujem magazin a dečko upaljač. Pogledi nam se samo nakratko sretnu. To je dečko od četvrtka. Kimanje glavom i tih pozdrav.
Prikaži/Sakrij komentare -- Napomena -- Komentar koji korisnici prijave 4 puta automatski se briše. Komentar koji zaradi 3 negativna glasa bude skriven
