Akcija Čagalj Ispis E-mail
Naša posla | Utorak, 10 Lipanj 2008

Image
S
poradični pucnjevi razbijaju mučnu tišinu mostarske ratne noći. Mrkla je tama, Neretva se lomi o kamenje porušena Titova mosta, a upravo je te snažne bukove iskoristio brigadir HVO-a, tada 32-godišnji zapovjednik 4. satnije Mostarskoga bataljuna, Karlo Džeba, kada je u sudbonosnoj noći s 13. na 14. lipnja 1992., u 3 ujutro, porinuo kajak u divlju Neretvu i njime prvi dosegnuo mjesecima okupiranu istočnu obalu Mostara.

''Po zapovijedi generala Slobodana Praljka, te se noći krenulo u oslobađanje središnje zone Grada, u sklopu tajne akcije Čagalj, danas poznatije kao Lipanjske zore. Neretvu je trebalo prijeći na tri mjesta čamcima te preko Staroga mosta, a naš je bataljun, u sastavu Općinskoga stožera HVO-a, zapalo probiti liniju na Bunuru'' prisjeća se Džeba, koji je prvi svladao rijeku jer ju je odlično poznavao, bio u dobroj tjelesnoj formi te imao iskustva u dubinskom ronjenju, plivanju i veslanju.

Image To što je na svoju ruku promijenio izvorni plan i za 200 m sjeverno pomjerio mjesto prelaska, sakrivši to od svojih pretpostavljenih (bivših časnika tzv. JNA), pokazalo se sudbonosnim za uspjeh akcije.

''Svi su pokušaji osim našega propali. Bilo je puno mrtvih i ranjenih te se vojska povukla na početne položaje. Sa zamjenikom Himzom Nazdraićem, isplanirao sam prelazak na Musali, znajući da nas tu neće očekivati jer je suludo tamo ući u vodu usred noći. Visok vodostaj kojega regulira agresor na uzvodnim hranama, brzaci i kovitlaci koje stvara udar vode u ostatke porušena mosta'' odlutao je Džeba u mislima.

Kada se u kajaku našao na sredini rijeke, na Bunuru je ispaljena svjetleća raketa. Neprijatelji su ih čekali, kao i njihove suborce na ostala tri mjesta prelaska. Strah od curenja informacija pokazao se opravdanim.

''S vojnoga smo gledišta, rijeku prešli na primitivan način, ali je presudna bila motivacija za oslobođenjem grada kojega su srpske paravojne snage mjesecima razarale i naše prijatelje ubijali. Preveslavši rijeku, uspostavio sam mostobran i s pomoću konopa, malim gumenim čamcima, prebacio 26 ljudi, dok se njih još 30 rasporedilo duljinom desne obale kako bi nam čuvali odstupnicu'' govori Džeba.

Srpski agresori su bili u Gradskom kupatilu. Podijeljeni u dvije skupine, vojnici HVO-a iz korita su izišli u 6 ujutro. Primijećeni su dok su kod stare pošte onesposobljavali dvije mine "ekranke", koje je uočio Nazdraić. Uslijedio je žestok okršaj.

''U samo deset minuta, imao sam četvoricu ranjenih. Paralelno s našim napredovanjem, Vojna je policija HVO-a prešla Neretvu, a za njom i dodatno pojačanje. Ranjeni su izvučeni preko mostobrana, a mi smo krenuli u čišćenje terena sve do Staroga grada, gdje smo se našli pod našom puščanom vatrom. Naši sa zapadne strane nisu znali da smo probili liniju, kao što ni mi dotad nismo znali da je samo naš proboj uspio. Do podneva smo ovladali Starim mostom, kada je otpočeo nezaustavljiv prijelaz naše vojske i ovladavanje istočnom obalom Neretve''.

(večernji list)
Komentari (118)Add Comment