Naša posla | Petak, 30 Svibanj 2008
D o onomad sam mislio,da su dvojica Voja,Šešelj i Koštunica,te nekoliko stari olinjalih srpskih Vukova i Toma Nikolić najveći politički idioti na Balkanu,međutim, poslije izjave šefa vanjskih poslova Srbije mlađahnog Vučića Jeremića, shvatio
sam, i to vrlo brzo,negdje oko tri u jutro, kad pišem ovaj tekst, da je taj maloljetni politički bilmez uistinu bez konkurencije.I nema šanse da mu idiotsku titulu još zadugo netko preuzme.
Piše: Emil Karamatić
Ni vrag na vraga me "ne poseti" na četničkog majora Kostu Barca iz filma Užička republika, kojeg glumi Rade Šerbedžija, kao ministar Jeremija. Taj politički, 'štriglić' u kavezu (jer to Sbija danas jest) neki dan kaže, i to bez promila alkohola u krivi, što je nepojmljivo za (poČetnika) kako potezi hrvatske politike idu njemu u prilog.
Naime, Jeremija vučić kaže da je vojno redarstvena akcija Oluja bila najsuroviji primjer etničkog čišćenja i kako je za njegovu tvrdnju dovoljno pogledati hrvatsku politiku koja ide njemu u prilog.
Zamislite, njemu u prilog,jer jebeš Srbiju,on je SRBIJA.
"Hrvatska vlada uhitila je i isporučila,nakon izgona 250,000 tisuća Srba iz Hrvatske, generala Antu Gotovinu,kojeg haška optužnica tereti da je pod vodstvom Franje Tuđmana, u zajedničkom zločinačkom poduhvatu,sudjelovao u uklanjanu srpskog stanovništva s područja Krajine"e ovo je izjavio Kosta Barac, hoću reći Jeremić punoglavac u vijestima RTS-a.
Kao prvo, istina je da je hrvatska vlada na čelu sa Ivom Sanaderom isporučila generale, ali Sanader to nije uradio zato što bi njemu takav potez mogao ići u prilog, a poznato je da mu i nije išao, nego je išao u prilog državi HRVATSKOJ. U tom slučaju ma koliko to nekome u hrvatskoj javnosti paralo uši, Sanader se pokazao kao zreo, vješt i hrabar političar, jer velika je stavar u politici,pogotovo na Blkanu zanemariti osobne interese i razmišljati o državi koju predstavljate,što očito ne shvata mlađahni vučić, i još na kraju balade ostati i dalje na vlasti,što je pošlo za rukom premijeru Ivi,koji ruku na srce ima mana,ali jebiga Hrvatska nema boljeg, a tek Srbija, ni blizu njega.
Poznato je da na Balkanu ljudi vole samo one koji gone svoje osobne interese, što Ivo zna, ali se kockao za razliku od Jeremića i još tisuću srpski Jeremića, kojima takva vrsta kocke ne pada na pamet.
Kao drugo,kako to da se Jeremija prije sjeti Oluje, nego što se sjetio, Vukovara i Srebrenice. Eeee, tu je ta sličnost sa majorom Kostom Barcem,koji ne želi, bre da shvati' koliki su četnici zlikovci, naprosto jer je na njihovoj strani. Kosta uporno traži da se bori protiv fašista, ali zadugo nije skonatao da su fašisti u njegovom okruženju, s njima zapovjeda.
Kao treće, e upravo je Srbija petnaest godina iza Hrvatske, i politički, i ekonomski, što su iz hrvatske politike počeli pomalo nestajati oni koji su previše mislili na ono što njima ide u prilog. Jer da je Jeremić, nedaj ti Bože spomenuo Vukovar i Srebrenicu, i zločine srpski vojnika, prije nego što je spomenuo Oluju, nebi mu se trebalo vraćat u Srbiju i to mu nebi išlo u prilog. Jer priča o srpskom junaštvu, hrbrosti i ostalim srpskim preseravanjima može se čuti samo prije i za vrijeme rata.
Međutim, kad dođe mir,svaki srpski vojnik je za vrijme rata radio u kuhinji ili je po hrvtskim i bosanskim selima brao šljive. Štaćeš ljudi valjda vole džem. I upravo zbog ti ljubitelja džema, Srbija i meni nekad drag grad Beograd pretvorio se u baru. A moje nedavno prisjećanje na osmdesete i penjanje od željezničke stanice uz Balkansku, do Terazija, Knez Mihjlove i Zelenog venca pa sve do Kalemegdana zaudaralo mi je na krčmu u kojoj četnici ševluče.
Palača Albanija je siva i nisam siguran da se još tako zove, a od Istočne do Zapadne kapije sve je bila Marinkova bara. Na Trgu revolucije, barem se tako nekad zvao, a danas nije ni bitno njegovo ime, jer da se zove anđeoskim imenom s njega mi još dopire glas Slobodama Miloševića i zla koje se spremalo.Okrenuo sam leđa Skupštini i onako lagano pješice, najprije povirih u hotel Balkan, da se prisjetim lijepi dana i najboljih beogradski dama.
Dva sata sam sjedio ispred hotela Moskve ispijajući kavu i da ga jebeš nitko me nije mogao razuvjeriti da preko puta nije kino Kozara, ali nedostajala su dva slova,o i z. Napravio sam krug do Leštana, Boleča,Kumodraža i jednog i drugog Bubanj potoka i na desetine se puta upitao:
Koliko će proći godina da se pojavi srpski političar, a da ga Srbi ne ubiju iz snajpera, koji će priznati, ali da to nije u Stankovićevoj emisiji (Nedjeljom u 2), koliko su devedesti godina srpski političari, srpski kuhri i berači šljiva naprvaili zla na Balkanu?
"Trebat će im,kako stvari stoje još sto godina" misle Čedini liberali. Zbog te činjenice, Srbija će večno ostati u europskoj pripizdini, očito gdje joj je i mjesto. Uistinu, to nije ni blizu moja želja koliko je želja srpskih političkih punoglavaca i onih koji ih biraju. Bit će dobr domaćin Eurosonga i još kakvog vašara,a političari će se mjenjati i večno će bre da misle na ono što ide njima u prilog. A Srbija, ko je jebe!? Nekad pukovnik Draža i major Kosta Barac, a danas, Srbi dragi, Jeremija punoglavac. Beži Čeda ubit će te, previše misliš na Srbiju.
|