Njihovo radno vrijeme kao i većine naših prosječnih radnika, traje osam sati, od 8 do 16 sati. Nakon toga se, umjesto kući, ponovno vraćaju u zatvor u kojem, manje-više, tek prespavaju. Do tada su potpuno slobodni, bez ikakvog nadzora zatvorske straže.
U KPZ Mostar nisu htjeli priopćiti njihova imena. No, kako je potvrđeno
Avazu jedan od osuđenih ubojica, odgovoran za zločin počinjen tijekom pucnjave krajem 2003. godine u centru Mostara, kaznu od osam i po godina izdržava radeći u okviru ove, takozvane, radne terapije kao skladištar u podrumu pića u Mostaru.
Drugi, pak, je angažiran na prodaji građevinskog materijala u Čapljini. Dvadesetogodišnjak odgovoran za ubojstvo svoga vršnjaka tijekom tuče u zapadnom dijelu Mostara u listopadu 2005., radi na servisiranju građevinskih strojeva, dok je ubojica osuđen na 7 godina zatvora zbog okrutnog ubojstva svoje supruge, koju je golim rukama zadavio u njihovoj kući, angažiran na proizvodnji i prodaji suvenira.
Dvojica ubojica osuđenih na kazne od jedanaest, odnosno osam godina, zaposleni su kao barmeni u dva mostarska kafića. Među osuđenicima za ubojstvo je i onaj koji kaznu odslužuje radeći na, kako su nam priopćili u zatvoru, "kompjuterskoj obradi podataka".
Uz dopuštenje zatvorskih organa, jedan osuđenik za ubojstvo vrijeme sedmoipogodišnje kazne, također, krati radeći u sušionici mesa. Ali, osuđene ubojice nisu jedini koji odlaze na rad "vani".
Ukupno 20 osoba uživa tu pogodnost u KPZ Mostar. Tako zatvorenik iz Širokog Brijega, osuđen na godinu dana zatvora za pokušaj ubojstva, svakodnevno odlazi na posao u auto-prijevozničko poduzeće.
Osuđenik za nanošenje teških ozlijeda radi na održavanju voznog parka u Čapljini. Dvojica osuđenih zbog stavljanja u promet droga, rade kao skladištari građevinskog materijala, odnosno namještaja, a treći diler je zaposlen u trgovini mješovite robe na području Mostara.
Osuđeni razbojnik radi građevinske poslove, a počinitelj teških krađa na ishrani svinja na farmi. I petorica osuđenih na zatvorske kazne od šest mjeseci do godine dana zbog krivnje u teškim prometnim nesrećama rade različite poslove izvan zatvora i tako izdržavaju kaznu zatvora. Zaokupljeni su poslovima od pakiranja šećera, izvođenja građevinskih radova i rada u skladištu, do računovodstvenih poslova, pa čak i zaštite okoliša.
Direktor KPZ Mostar Miroslav Bem u razgovoru za
Dnevni avaz pojašnjava da odlazak osuđenika na rad izvan zatvorskih zidina omogućuje Zakon o izvršenju kaznenih sankcija i to njegov članak 63.
"To nije volja ni direktora kazneno-popravnih zavoda, ni federalnog ministra pravde. Nego je Parlament F BiH, to jest, zakonodavac donio taj Zakon. Mi Zakon moramo poštovati i provoditi. Ako je dana ta mogućnost, zašto ju ne koristiti. Ukoliko dođe do izmjene Zakona, jasno, mi ćemo ga provoditi", kaže Bem.
On pojašnjava da Zakon, također, nije precizirao da se počiniteljima nekih nedjela može zabraniti rad izvan zatvora.
"To znači da, po zakonu, izvan zatvora mogu raditi svi, pa i ubojice, silovatelji, razbojnici, ratni zločinci...Ali, treba shvatiti da rad predstavlja terapiju u procesu resocijalizacije. Bolje je osuđenika zaposliti, da ima društveno-koristan rad, nego da sjedi u ćeliji ili u parku zatvora, da broji dane i pretvori u ne znam šta. Tako lakše izdržava kaznu i ostaje normalna osoba", istakao je on.
Štoviše, osuđenik osuđen na kaznu do 6 mjeseci zatvora, koji je radio u nekom poduzeću ili u ustanovi, ako želi, može nastaviti tamo raditi kako ne bi izgubila posao, što je, saznaje se, posebno primamljivo za osuđenike, zaposlenike državnih kompanija i institucija.
Zatvorenici imaju topli obrok, prijevoz osiguranje, godišnje odmore ...
Zatvori sklapaju ugovore s poduzećima i ustanovama koje zapošljavaju osuđenike. Tome prethodi procedura u kojoj svoju suglasnost za odlazak zatvorenika na rad daju zatvorski liječnik, stručna osoba zadužena za njegovu resocijalizaciju, potom vodstvo zatvora. Prave se i procjena bi li zatvorenik mogao pobjeći tijekom rada, baviti se kriminalom ili izbjegavati rad. Na sve to svoju suglasnost daje i federalno Ministarstvo pravde. U slučaju zloupotreba, rad se prekida, a za sve odgovornost snosi samo osuđenik. Zatvorski organi povremeno provjeravaju zatvorenike. Osuđenik za svoj rad dobiva plaću između 130 i 160 KM. Plaća može i rasti do 30 posto. Poslodavac zatvoreniku osigurava topli obrok i prijevoz do radnog mjesta i povratak, te zaštitu na radu, a zatvor ih osigurava. Osuđenici imaju i godišnje odmore počevši od 18 dana, dok se za svaku godinu zatvora dodaje po jedan više dan godišnjeg odmora. Tako je moguće da ih se vidi potpuno slobodne 20-tak i više dana.
Oštećene nitko ne pita
"Nažalost, u svemu tome, pa i puštanju osuđenika na rad izvan zatvora, nema oštećenog u nedjelu kojeg je osuđenik izvršio. To Zakon nije predvidio. Oštećenog nitko ne pita je li za to da počinitelj djela izađe van na rad. Meni dolaze oštećeni pojedinci i obitelji i pitaju zašto je neki osuđenik na slobodi. Ja im samo mogu reći da ću ih rado saslušati, jer Zakon nam ne stavlja u obavezu da se oni konzultiraju", rekao je Bem.
Prikaži/Sakrij komentare -- Komentar koji korisnici prijave 4 puta automatski se briše. Komentar koji zaradi 3 negativna glasa bude skriven
